hrvatski

Epidemiološka slika kožne i visceralne lišmenijaze u Hrvatskoj u proteklih 10 godina (diplomski rad)

Cilj istraživanja Cilj ovog istraživanja je prikazati je li došlo do promjena epidemioloških karakteristika visceralne i kožne lišmenijaze u Hrvatskoj. Naime, posljednjih godina strani autori pišu o povećanom broju oboljelih od lišmenijaze na Mediteranu. Obzirom da je Hrvatska mediteranska zemlja, ima dokazane izvore i vektore ove bolesti, moglo se očekivati da je do sličnih promjena došlo i kod nas. Materijali i metode Promatrano je razdoblje od 1993. do 2012. godine i podijeljeno u dva desetogodišnja dijela (1993.-2002. ; 2003.-2012.), radi usporedbe. Korišteni su podatci iz literature te podatci o broju oboljelih i mjestu oboljevanja, kao i mjesecu prijavljivanja bolesti koji se redovito objavljuju u Epidemiološkom vjesniku. Korišteni su i potrebni podatci iz Hrvatskoga zdravstveno-statističkog ljetopisa te podatci Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Rezultati Tijekom promatranih dvadeset godina prijavljene su 63 oboljele osobe, od čega je visceralnih oblika bilo 37 (58.73%), a ostatak se odnosi na kutanu lišmenijazu (26 ; 41.27%). Postoje razlike u pojavnosti bolesti u dva promatrana razdoblja: u prvom promatranom razdoblju zabillježeno je nešto više oboljelih (ukupno 33) i dominira visceralni oblik (69.7%), a u drugom promatranom razdoblju zabilježeno je manje oboljelih (ukupno 30) i dominira kutani oblik (53.3%). Glede zemljopisne rasprostranjenosti, primjećuje se da se bolest, za razliku od prijašnjih godina bilježi i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, međutim tamo nije stečena. Infekcija se stječe boravkom u endemičnim područjima, a to su, prema rezultatima istraživanja drugih autora južna i srednja Dalmacija. Sezonstvo kod ove bolesti ne postoji, što se vidi iz broja prijavljenih po mjesecima. Nešto manji broj oboljelih tijekom ljetnih mjeseci može se objasniti stjecanjem infekcije u tom razdoblju. U oba promatrana razdoblja među oboljelima nešto je veća zastupljenost muškog spola (ukupno 39 od 63 ; 61.9%). ZAKLJUČCI Analizom dobivenih podataka dokazano je da nije došlo do pogoršanja epidemiološke situacije lišmenijaze na području Hrvatske tj. da se u Hrvatskoj ne događa porast broja oboljelih kao što je to slučaj u nekim mediteranskim zemaljama. Zapravo, posljednjih deset godina postoji lagani trend pada incidencije i tendencija smanjenja broja oboljelih od visceralnog oblika. Obzirom da je lišmenijaza antropozoonoza i da su bolesni psi glavni izvor zaraze, u držanju kontrole nad ovom bolešću jednako važnu ulogu, pored javnozdravstvene, ima i veterinarska služba. Ključne riječi: kožna i visceralna lišmenijaza, epidemiološke karakteristike, Hrvatska.

kožna i visceralna lišmenijaza; epidemiološke karakteristike; Hrvatska

nije evidentirano