hrvatski

Pravaštvo i 1914. godina

Na temelju komparativne analize višebrojnog stranačkog tiska i memoarskih zapisa izlagač se bavi kompleksnom temom ponašanja pripadnika raznih pravaških stranaka („frankovci“, „milinovci“, pojedini pripadnici Hrvatske ujedinjene samostalne stranke, pravaši u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini) i skupina (članovi pokreta Mlada Hrvatska, studentskih udruženja). Polazi od činjenice da je pravaštvo u tom trenutku jedno od jačih ideoloških krugova među Hrvatima, koje zbog svoje heterogenosti Pri tome ukazuje na njihove poveznice i razlike u sagledavanju hrvatskog položaja u Austro-Ugarskoj, refleksije prema autentičnim pravaškim načelima (od retentivnosti do ignoriranja) i odnosom prema tzv. južnoslavenskom pitanju. U središtu istraživačke pozornosti su predratni napori za preuređenjem Monarhije na temelju kritike dualizma, raščlamba odnosa prema politici prestolonasljednika Franje Ferdinanda, određivanje položaja u korelaciji s utvrđenim strukturama hrvatskog političkog sustava i okruženja, rekonstrukcija reagiranja na Sarajevski atentat, razdoblje ultimatuma i izbijanje rata.

stranke prava; radikalni nacionalizam; hrvatsko državno pravo; sarajevski atentat

nije evidentirano