hrvatski

Opozicija protiv vlade Ivana Mažuranića: primjer Josipa Franka

Za vrijeme Mažuranićeva banovanja proveden je niz unutarnjih reformi na zakonodavnom području i u drugim sferama preobrazbe društva kojima je područje banske Hrvatske u znatnoj mjeri neizbježno modernizirano, pri čemu su istraživači naročito naglašavali liberalnu usmjerenost bana. U takvim je okolnostima manje pozornosti posvećeno istraživanju onih sastavnica političko-stranačkog krajolika koje su kritizirale Mažuranića i njegove dosege. Premda je djelovanje pravaštva bilo ograničeno zbog posljedica rakovičke bune, a unionisti su sporazumno s narodnjacima stvorili saborsku većinu koja je branila revidiranu hrvatsko-ugarsku nagodbu, nisu izostali nastupi protivnika tadašnjeg stanja u b. Hrvatskoj. Uz istaknute parlamentarne govore Milana Makanca i potporu njegovih sljedbenika, među dosljednim kritičarima se tada pojavljuje i jedno novo ime koje će u kasnijem razdoblju pristupom Stranci prava postati simbolom hrvatskog radikalizma. Josip Frank uz svoju odvjetničku praksu, koja se uspješno razvijala u Zagrebu, stupa u javni život i započinje svoju političku afirmaciju na osnovi kritike autonomne zemaljske vlade tijekom druge polovice 1870-ih, kada navlastito raščlambom financijskog segmenta Hrvatsko-ugarske nagodbe ukazuje da su nagodbeni odnosi između Hrvata i Mađara bili nepovoljno postavljeni i da je jedino rješenje za hrvatsku stranu bilo stjecanje financijske samostalnosti, što je podrazumijevalo zaoštravanje odnosa prema ugarskoj vladi. Drugi predmet kritike je spadao u područje slobode tiska. Frank je u Zagrebu pokrenuo list Agramer Presse koji je učestalo zapljenjivan i kazneno progonjen zbog osude načina djelovanja bana i saborske većine, a istu sudbinu doživjeli su i njegovi nasljednici Kroatische Post i Brana koji su propali zbog primjene odredbe o uzimanju jamčevine, kao i list Die Drau koji je u Osijeku izdavao Frankov brat Jakob. Ti su slučajevi nanijeli banu štetu jer su saborske rasprave pokazale da je dio zastupnika podržao u tom sporu Frankovu stranu u ime slobodnog zastupanja kritike, zahtijevajući širu liberalizaciju zakona o porabi tiska. Konačno, Frank je kritizirao Mažuranićevu vladu u pogledu njena odnosa prema hrvatskim Srbima, smatrajući da ih je ona svojim postupcima udaljavala od dotadašnjeg savezništva, što je također imalo svoju težinu u kontekstu okupacije Bosne i Hercegovine s popratnim utjecajima na b. Hrvatsku.

oporba; sloboda tiska; porotno suđenje

nije evidentirano