hrvatski

Koliko smo učinkoviti u liječenju debljine?

Cilj je ovoga istraživanja provjeriti učinkovitost tretmana mršavljenja u radu s prekomjerno teškim i pretilim osobama. Tretman se temelji na multidisciplinarnom pristupu koji uključuje intervenciju nutricionista, liječnika interne medicine i psihologa kognitivno- bihevioralne orijentacije. Željelo se provjeriti koliko su sudionici takvog grupnog savjetovanja učinkoviti u gubitku tjelesne težine, te dolazi li, na kraju tretmana, do promjene u depresivnosti i samoefikasnosti u kontroli težine. Ispitano je i zadovoljstvo tijelom te postojanje simptoma poremećaja prejedanja sudionika. U istraživanju je sudjelovalo 96 ispitanika (74 žene i 22 muškarca), u dobi između 22 i 74 godine (prosječne dobi 48.14 godina). Prosječni indeks tjelesne mase sudionika iznosi 39.25 (SD=8.28), a kreće se u rasponu od 27.23 do 66.69. U uzorku je 92% pretilih pacijenata (25.8% I., 31.5% II., 34.7% III. stupnja pretilosti) dok ih je 8% preuhranjeno. Sudionici su ispitani setom upitnika prije početka te po završetku tretmana, u vremenskom rasponu od 10-12 tjedana. U ispitanom uzorku njih 24% pokazuje ozbiljne simptome poremećaja prejedanja. Pokazalo se da bi sudionici savjetovanja željeli izgledati vitkije, odnosno u prosjeku biraju figure na skali koje su za dvije mjerne jedinice vitkije od njihove samoprocjene trenutnoga izgleda tijela (C=20, Raspon=10-40). Rezultati su pokazali da se u uzorku žena tjelesna težina na kraju tretmana smanjila za prosječno 7kg u odnosu na početno mjerenje te da je indeks tjelesne mase značajno niži (od prosječno II. stupnja pretilosti M=37.17 smanjio se na I. stupanj M=34.55). Muškarci su u prosjeku izgubili više od 11kg te se njihov indeks tjelesne mase značajno smanjio na kraju tretmana. S obzirom na simptome depresivnosti rezultati žena razlikuju se između prvog i drugog mjerenja ; na kraju tretmana žene pokazuju niži stupanj depresivnosti, dok kod muškaraca razlika u depresivnosti nije značajna. Najviši su gubitak težine postigli oni sudionici grupnoga savjetovanja koji su na početku imali viši indeks tjelesne mase i koji sebe doživljavaju samoefikasnijima, odnosno polaznici grupe koji smatraju da se mogu bolje kontrolirati u vezi s hranom u različitim situacijama (npr. pri doživljavanju ugode, neugodnih emocija ili druženju s drugim ljudima). Možemo zaključiti da je ovaj pristup učinkovit način smanjenja tjelesne težine te da je polaznicima gubitak težine povećao osjećaj samokontrole.

pretilost ; ITM ; depresivnost ; kognitivno-bihevioralni pristup

Projekt financira Sveučilište u Rijeci - broj projekta 13.04.1.3.07