hrvatski

Totalitarizam u romanu Fahrenheit 451 Raya Bradburya: lekcija koju nismo naučili

Distopijskome romanu Fahrenheit 451 Raya Bradburya kritika je, bez opravdanog razloga, posvetila puno manje pažnje nego Orwellovom romanu 1984, a analiza koju donosi ovaj rad pokušaj je da se ta nepravda donekle ispravi. Obojica autora opisuju totalitarističko društvo u kojemu se različitim represivnim mjerama odgajaju poslušni, „nemisleći“ građani, no razlika između ta dva romana jest u činjenici da Orwell u 1984. vrlo kritički progovara o stranci koja je na vlasti i označava političku vlast izvorom nasilja, netolerancije, revizionizma povijesti i amputacije jezika, dok je građanin isključivo žrtva. U ovom će se radu pokazati da, suprotno tome, Bradbury naglasak stavlja na pojednica koji se buni protiv takvog sustava, čime osnažuje pojedinca i kritizira pasivnost građana više nego li represivnost totalitarne države. Iako Bradbury pokazuje kako vladajući aparat oblikuje svoje „vojnike“ stvarajući od ljudi poslušna tijela (Foucault) i to pretežito zahvaljujući manipulaciji masovnim medijima (Chomsky), on ipak naglašava nužnost pobune protiv takvih okolnosti te revoltu daje prednost pred trpljenjem zbog straha za vlastiti život ili straha od potencijalnog materijalnog gubitka. Svojim prihvaćanjem sustava u kojemu se pale knjige i u kojemu pisana riječ nestaje skupa sa svim oblicima humanističkog obrazovanja, pojedinac postaje sukreator takvog sustava i omogućava opstanak totalitarizma. Zbog toga je Bradburyev roman i danas, 60 godina nakon što je napisan, iznimno aktualan i važan za razumijevanje trenutka u kojemu se nalazimo kao pojedinci, znanstvenici i građani.

totalitarizam; Fahrenheit 451; Ray Bradbury; distopija

nije evidentirano