hrvatski

Geološki položaj magmatsko-sedimentnog kompleksa Požeške gore

Ovaj rad, u kojem je izučavan magmatsko-sedimentni kompleks Požeške gore, temelji se na sakupljenim podacima višegodišnjih terenskih istraživanja, laboratorijskih ispitivanja sakupljenih uzoraka te na analizi i sintezi različitih rezultata istraživanja uz konzultaciju literaturnih podataka. Iz rezultata navedenih istraživanja proistekla je geološka karta područja magmatskog kompleksa Požeške gore u mjerilu 1:25 000, koja se nalazi kao prilog ovom radu. Petrografskim ispitivanjima na istraživanom području izdvojena su tri tipa magmatskih stijena i to: intruzivne, žilne u efuzivne. Osim toga opisani su tufovi kao i sedimentne stijene unutar magmatskog tijela kao i one koje nalazimo na njegovom obodu. Od intruzivnih stijena registrirani su alkalijsko-feldspatski graniti, granofirski alkalijsko-feldspatski graniti i alkalijsko-feldspatski granitporfiri, dok se podređeno javljaju alkalijsko-feldspatski kvarcni sijeniti i sijenitporfiri. Žilne stijene predstavljene su dijabazima i metadijabazima te podređeno amfibolskim metagabrima, amfibolskim metagabro-dioritima i amfibolskim kvarcnim metadioritima. Navedene stijene registrirane su kao žile unutar riolita, granita i sedimentnih stijena gornje krede. Efuzivne stijene izgrađuju alkalijsko-feldspatski rioliti s više strukturno-teksturnih varijeteta (porfirni, afirni, perlitni, hipohijalni i vrpčasti) i bazalti kao i metabazalti. Na istraživanom terenu registrirani su kiseli i bazični tufovi. Kiseli varijetet vezan je, kako za masu riolita tako i za sedimentne stijene gornje krede. Bazične tufove nalazimo samo unutar bazaltnih stijena na zapadnom dijelu područja. Od sedimentnih stijena unutar vulkanske mase opisani su pjeskoviti biomikriti i rožnjaci gornjokredne starosti. Sedimentni okvir magmatske mase čine sedimenti gornje krede, kao najstarije naslage istraživanog područja, zatim su registrirane naslage neogena i kvartarne tvorevine. Osim toga opisane su pojave riolitno-granitnih breča i konglomerata, koje su prostorno vezane za granitne stijene, a vjerojatno su paleogenske(?) starosti. Zbog boljeg razumijevanja geološkog položaja magmatskih stijena istraživanog područja opisane su i pojave eruptiva u ostalim slavonskim planinama (Psunj, Papuk, Krndija i Dilj) te na Motajici i Prosari u sjevernoj Bosni. U magmatskim i obodnim sedimentnim stijenama registrirana je polifaznost tektonskih pokreta od gornje krede do danas. Tako su u sedimentima gornje krede, riolitima kao i granitima utvrđeni naborni oblici strukturnog plana B4 i B5, kao i strukturni elementi tangencijalnih odnosno radijalnih pokreta, koji su rezultat kontinuiteta razvitka struktura od stvaranja strukturnog plana B4 (Laramijska faza) pa do danas. U bazičnim stijenama nisu registrirane mehaničke plohe diskontinuiteta, koje bi svojim pružanjem odgovarale strukturnom planu B4, što govori da su te stijene vjerojatno mlađe od te tektonske faze alpinske orogeneze. Rezultat intenzivne kontinuirane tektonske aktivnosti je današnja dezintegriarnost čitavog prostora, koja se očituje kroz navlačne i reverzne strukture kao i kroz brojne transkurentne i radijalne rasjede. Analizom i sintezom svih rezultata iztraživanja, te uz konzultaciju literaturnih podataka konstatirano je da su: - riolitne stijene gornjokredne starosti (71,5 +/- 2,8 Ma) i da su sinkrone sa sedimentnim stijenama. - granitne stijene također gornjokredne starosti (71,5 +/- 2,8 Ma) s mogućnošću da su i starije, a da je njihova izotopna starost rezultat povišenog termičkog gradijenta u laramijskoj fazi. - bazične stijene postlaramijske starosti, jer sadrže anklave gornjokrednih "scaglia" vapnenaca, probijaju riolite, granite i sedimetne stijene gornje krede u vidu žila, te ne posjeduju strukturne elemente, koji bi svojim pružanjem odgovarali pokretima laramijske faze. - riolitno-granitne breče i konglomerati, koji su prostorno vezani za granite, vjerojat paleogenske starosti. Iz navedenih rezultata istraživanja uslijedila je i rekontrukcija slijeda magmatske aktivnosti kao i slijed smještanja eruptiva u vrijeme i prostor. U gornjoj kredi egzistirao je izdiferenciran sedimentacijski prostor u kojem je vršeno istovremeno taloženje vapnenaca "scaglia" facijesa u dubljem dijelu, grebenskih vapnenaca u plićem dijelu, a tamo gdje je bio moguć donos klastičnog materijala s kopna i flišolikih sedimenata. Kao rezultat tektonske aktivnosti u vrijeme početnih(?) pokreta laramijske tektonske faze u taložnom prostoru dolazilo je do postupnog oplićavanja i vulkanske aktivnosti s izljevima riolita i plitkim intruzijama granita. U nastavku geotektonske evolucije nastupio je tada na granici kreda/tercijar maksimum kompresije smjera istok-zapad s orijentacijom b-osi sjever-jug, koje su dokumentirane u gornjokrednim sedimentima, riolitima i granitima. U to vrijeme došlo je i do istiskivanja granita na površinu, a čijim trošenjem kao i trošenjem riolita kasnije nastaju riolitno-granitni konglomerati i breče. Uslijed relaksacije nakon laramijskih tektonskih pokreta došlo je do izljeva bazaltnih lava i intruzija dijabaza u riolite, granite i sedimente gornje krede u vidu žila po već formiranim pukotinskim sistemima. U to vrijeme počinje i formiranje panonskog bazena uslijed izdizanja gornjeg plašta uz istanjivanje zemljine kore. Zapunjavanje sedimentacijskog prostora počinje helvetskom transgresijom uz kontinuitet sedimentacije do pliocena. Duboki lomovi, pružanja SZ-JI, koji su nastali u fazi stvaranja bazena, prelaze zbog izdizanja slavonskih planina i uslijed pritisaka iz pravca sjever-jug preko fleksurnih oblika u reverzne rasjede i gravitacijske navlake. Uspoređujući geološke i petrografske karakteristike magmatskih stijena istraživanog područja i onih iz slavonskih i sjeverobosanskih planina zaključujemo da se graniti mogu korelirati s žilama granitoida na Prosari i Motajici i da spadaju u grupu A-granita, za razliku od granita Psunja, Papuka, Krndije, Moslavačke gore i granitnog masiva Motajice, koji su uvršteni u grupu S-granita. Za bazične stijene sjeverobosanskog prostora nema dovoljno podataka za validnu korelaciju, te se s toga samo pretpostavlja sličnost s bazaltima odnosno dijabazima Požeške gore. Način pojavljivanja efuziva na sjevernim i sjeverozapdnim obroncima Papuka, kao i građa okolnih sedimetnih stijena, koje su udružene s tim stijenama, ukazuje na slične okoliše i vrijeme njihovog nastanka kao i na Požeškoj gore.

stratigrafija; petrologija; magmatske stijene; geokemija; Požeška gora; Hrvatska

nije evidentirano