hrvatski

Dijagnostički pristup djetetu s anemijom

Anemija je smanjena količina hemoglobina ili eritrocita u volumnoj jedinici krvi. Prema patogenezi anemije dijelimo na: anemije zbog poremećaja u sazrijevanju eritrocita (sideropenična, sideroblastična, megaloblastična), hipoproliferacijske (anemija kronične bolesti, anemija u kroničnom bubrežnom zatajenju, anemija u endokrinim bolestima, mijeloftizična anemija), bolesti krvotvorne matične stanice (aplastična anemija nasljedna ili stečena, izolirana aplazija crvene loze, mijelodisplazije) i hemolitičke (nasljedne - membranopatije, enzimopatije, hemoglobinopatije ; stečene imune – autoimune, izoimune, stećene neimune - paroksizmalna noćna hemoglobinurija, sindrom fragmentacije eritrocita – mikroangiopatska hemolitička anemija, hemolitičko uremijski sindrom, diseminirana intravaskularna koagulacija). Svaki od navedenih poremećaja zahtjeva različiti dijagnostički pristup. U dijagnostici koristimo: vrijednosti kompletne krvne slike s eritrocitnim konstantama (MCV, MCH, MCHC), RDW, izgled stanica u razmazu periferne krvi, retikulocite, razinu eritropoetina, te analizu aspirata i/ili biopta koštane srži, kariogram, molekularnu dijagnostiku i HLA tipizaciju tkiva. Anemije zbog poremećaja u sazrijevanju ispitujemo pomoću serumskih vrijednosti Fe, UIBC, TIBC, feritina, topljivih serumskih transferinskih receptora, razine vitamina B12 i folne kiseline. Hemolitičke anemije dokazujemo Coombsovim testom te serumskim vrijednostima feritina, haptoglobina i LDH. Daljnji dijagnostički pristup koristi, po uvidu u osnovne nalaze, sofisticirane metode molekularne i genske dijagnostike.

anemija ; laboratorijska dijagnostika ; djeca

nije evidentirano