hrvatski

Povezanost prehrambenih navika i razine tjelesne aktivnosti sa sastavom tijela desetogodišnjaka

Nedovoljna tjelesna aktivnost i neprimjerena prehrana djece i mladih tijekom godina postala je rastućim problemom suvremenog društva, jer uvjetuje porast prekomjerne tjelesne težine i pojavu pretilosti već u predškolskoj i mlađoj školskoj dobi. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi prehrambene navike, razinu tjelesne aktivnosti i status uhranjenosti desetogodišnjih učenika i učenica, ispitati postoje li razlike u tim karakteristikama s obzirom na spol i mjesto stanovanja (urbana sredina-ruralna sredina), te utvrditi povezanosti prehrambenih navika i razine tjelesne aktivnosti sa pokazateljima statusa i uhranjenosti i sastava tijela. Utvrđivanje ovih relacija značajno je kako sa stanovišta kineziološke znanosti, tako i za praktičnu primjenu, prvenstveno radi povećanja fonda spoznaja o statusu uhranjenosti učenika i učenica mlađe školske dobi, te povezanosti utjecaja okoline. Iz populacije učenika polaznika četvrtih razreda gradskih i seoskih škola Zadarske županije slučajnim odabirom formiran je uzorak koji je činilo 402 učenika koji je prema potrebi podijeljen na dva subuzorka (prema spolu na učenike (194) i učenice (208) i s obzirom na mjesto stanovanja na ispitanike sa područja urbanih sredina (206) i ispitanike sa područje ruralnih sredina (196)). Za svakog učenika prikupljene su suglasnosti njihovih roditelja/skrbnika kao potvrda da njihovo dijete može biti uključeno u istraživanje. Skup morfoloških varijabli koji se koristio u ovom istraživanju formiran je u skladu sa ciljevima istraživanja, a sastoji se od 7 morfoloških mjera temeljem kojih su izvedeni neki pokazatelji statusa uhranjenosti. U analizi su korišteni sljedeći pokazatelji statusa uhranjenosti i sastava tijela: opseg trbuha (OT), suma kožnih nabora (SN), te indeks tjelesne mase (ITM), indeks za procjenu rizičnog tipa pretilosti (ITP), subskapularno tricipitalni indeks (STI) i % masti. Unos makronutrijenata procijenjen je primjenom FFQ upitnika frekvencija (Pedišić i sur. 2008) koji se sastoji od 71 pitanja, od toga se 56 pitanja odnosi na učestalost i količinu unosa pojedinih prehrambenih namirnica djeteta za period od proteklih mjesec dana, a preostalih 15 pitanja odnosi se na učestalost konzumacije jela različitih načina pripreme za period od proteklih mjesec dana. Prehrambene navike i neke druge životne navike ispitanika procijenjene su općim upitnikom koji se sastoji od 10 pitanja, od kojih se 7 odnosi na prehrambene navike, a 3 na neke druge životne navike. Razina tjelesne aktivnosti procijenjena je PAQ-C upitnikom (Crocker i sur. 1997) koji je konstruiran za djecu mlađe školske dobi (od 8 do 14 godina). Upitnik se sastoji od 9 pitanja temeljem kojih se procjenjuje ukupna razina tjelesne aktivnosti ispitanika. Za obradu podataka korištene su sljedeće metode: za utvrđivanje povezanosti unosa makronutrijenata i prehrambenih navika ispitanika, te njihove razine tjelesne aktivnosti sa pokazateljima statusa uhranjenosti izračunati su Spearmanovi koeficijenti korelacije. Kako bi se utvrdila funkcionalna veza indikatora statusa uhranjenosti i sastava tijela sa unosom makronutrijenata, prehrambenim navikama ispitanika i razinom tjelesne aktivnosti ispitanika, primijenjena je regresijska analiza. Za utvrđivanje razlika u prehrambenim navikama, razini tjelesne aktivnosti i statusu uhranjenosti s obzirom na mjesto stanovanja i s obzirom na spol, primijenjen je Man Whitney U test. Sukladno prvom parcijalnom cilju ispitane su razlike u statusu uhranjenosti i sastavu tijela ispitanika s obzirom na spol. Dokazana je statistički značajna razlika s obzirom na spol u pokazateljima statusa uhranjenosti: OT, ITM i ITP, dok statistički značajne razlike u SN, STI i u % masti kao pokazatelju sastava tijela nisu utvrđene u ispitanom uzorku djece. Desetogodišnji učenici u odnosu na učenice imaju viši indeks tjelesne mase i veću vrijednost indeksa za procjenu rizičnog tipa pretilosti. Sukladno drugom parcijalnom cilju ispitane su razlike u unosu makronutrijenata i prehrambenim navikama ispitanika s obzirom na spol. Potvrđena je hipoteza o nepostojanosti razlika u unosu makronutrijenata i u prehrambenim navikama između učenica i učenika. Jedina značajna razlika s obzirom na spol bila je u varijabli koja procjenjuje koliko ispitanici često konzumiraju brzu hranu. Dobivene vrijednosti su pokazale da su učenici skloniji konzumiranju brze hrane od učenica. Sukladno trećem parcijalnom cilju ispitane su razlike u tjelesnoj aktivnosti ispitanika s obzirom na spol. Rezultati Man- Whitneyevog U testa pokazali su da postoje značajne razlike s obzirom na spol u ukupnoj razini tjelesne aktivnosti, te u varijablama koje procjenjuju aktivnost u školi za vrijeme malog i velikog odmora. Ukupna razina tjelesne aktivnosti učenika značajno veća od učenica. Učenici su u odnosu na djevojčice značajno tjelesno aktivniji i u školi za vrijeme malog i velikog odmora. I u ostalim varijablama koje procjenjuju tjelesnu aktivnost u večernjim satima, vikendom i tjelesnu aktivnost po danima, a koje ne pokazuju statistički značajnu razliku, učenici također imaju više vrijednosti, što znači da su tjelesno aktivniji od djevojčica. Sukladno četvrtom parcijalnom cilju ispitana je povezanost unosa makronutrijenata i prehrambenih navika ispitanika sa pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela. Rezultati su djelomično potvrdili povezanost. Korelacijska analiza na uzorku učenika nije pokazala značajnu povezanost apsolutnog unosa pojedinih makroutrijenata sa pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela, što je potvrdila i regresijska analiza, te pokazala da kod ispitanih učenika apsolutni unos makronutrijenata kao skup prediktorskih varijabli značajno ne utječe na nijedan indikator statusa uhranjenosti i sastava tijela. Na uzorku učenica korelacijska analiza je pokazala vrlo nisku, ali značajnu negativnu korelaciju apsolutnog unosa bjelančevina sa SN (r=-0, 15) i % masti (r=-0, 14) i unosa masti sa SN (r=-0, 14). Regresijska analiza je potvrdila značajnu negativnu povezanost unosa bjelančevina sa SN (β=-0, 42) i značajnu pozitivnu povezanost unosa masti sa OT (β=0, 46). Značajne povezanosti ukazuju na to koliko su bjelančevine korisne u prehrani učenica jer mogu značajno pridonijeti smanjenju pojedinih indikatora statusa uhranjenosti i sastava tijela, za razliku od povećanog unosa masti koji može pridonijeti njihovom povećanju. Korelacijskom analizom testirana je i povezanost prehrambenih navika sa pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela za oba spola. Na uzorku učenika korelacijska analiza ističe varijablu koliko često doručkuješ koja značajno negativno korelira sa najvećim brojempokazatelja statusa uhranjenosti: OT (r=-0, 18) ; SN (r=-0, 16) ; ITM-om (r=-0, 16) ; STIom (r=-0, 16) i % masti (r=-0, 17), te varijablu broj obroka preko dana koja značajno negativno korelira sa STI-om (r=-0, 19) i % masti (r=-0, 15). Regresijska analiza na uzorku učenika potvrdila je značajnu negativnu povezanost broja obroka preko dana sa STI-om (β=-0, 16) i % masti (β=-0, 15), ali i sa OT (β=-0, 15), SN (β=-0, 15), kao i značajnu negativnu povezanost učestalosti doručkovanja sa SN (β=-0, 16), STI-om (β=- 0, 15) i % masti (β=-0, 15). Značajne korelacije govore u prilog utjecaja svakodnevnog doručkovanja i većeg broja manjih obroka preko dana na manje vrijednosti pojedinih indikatora statusa uhranjenosti i sastava tijela. Na uzorku učenica korelacijska analiza je pokazala da varijabla koliko često doručkuješ značajno negativno korelira sa OT (r=- 0, 18), SN (r=-0, 17) i % masti (r=-0, 18), te da varijabla koliko često jedeš voće značajno negativno korelira sa ITP-om (r=-0, 16), a varijabla koliko često jedeš povrće značajno pozitivno korelira sa STI-om (r=0, 15). Regresijska analiza potvrdila je samo značajnu negativnu povezanost varijable koliko često jedeš voće sa ITP-om (β=-0, 17) i značajnu pozitivnu povezanost varijable koliko često jedeš povrće sa ITP-om (β=0, 16) i STI-om (β=0, 15). Značajne povezanosti upućuju na zaključak da kvalitetna i ravnomjerna prehrana može značajno pridonijeti boljem statusu uhranjenosti ispitanika. Sukladno petom parcijalnom cilju ispitana je povezanost tjelesne aktivnosti ispitanika i pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela. Potvrđena je hipoteza o postojanju značajne povezanosti razine tjelesne aktivnosti i pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela. Na uzorku učenika korelacijska analiza je pokazala da je varijabla kojom se procjenjuje aktivnost na satu tjelesne i zdravstvene kulture (tzk) u značajnoj negativnoj korelaciji sa najvećim brojem varijabli (OT- r=-0, 17 ; SN- r=-0, 22 ; ITM- r=-0, 22 ; STI- r=-0, 18 ; % masti –r=-0, 22). Sa STI-om u značajnoj negativnoj korelaciji je samoprocjena aktivnosti (r=-0, 16), tjelesna aktivnost po danima (r=-0, 18) i ukupna razina tjelesne aktivnosti (r=-0, 15). Sa % masti kao pokazateljem sastava tijela, u značajnoj negativnoj korelaciji su varijable aktivnost vikendom (r=-0, 14) i tjelesna aktivnost po danima (r=-0, 16). Regresijska analiza je potvrdila značajnu negativnu povezanost varijable aktivnost na satu tzk samo sa % masti (β=-0, 16). Također je potvrdila značajnu negativnu povezanost tjelesne aktivnosti po danima sa SN (β=-0, 19), STI-om (β=-0, 23) i % masti (β=-0, 17) i aktivnosti vikendom sa ITP-om (β=-0, 14). Osim navedenog, rezultati su pokazali vrlo nisku ali značajnu pozitivnu korelaciju aktivnosti u slobodno vrijeme sa SN (β=0, 17) i % masti (β=0, 16), te aktivnosti u večernjim satima sa OT(β=0, 17). Kod učenica korelacijska analiza je pokazala da je aktivnost u slobodno vrijeme značajno negativno povezana sa najvećim brojem varijabli (OT- r=-0, 15 ; SN- r=-0, 18 ; ITM- r=-0, 15 i % masti- r=-0, 18). Osim spomenutih varijabli, ITP je u značajnoj negativnoj korelaciji sa aktivnosti odmah nakon škole (r=- 0, 17) i ukupnom razinom tjelesne aktivnosti (r=-0, 14). Regresijska analiza je potvrdila značajnu negativnu korelaciju varijable aktivnost u slobodno vrijeme OT (β=-0, 20), SN (β=-0, 23), ITM-om (β=-0, 23) i % masti (β=-0, 24). Značajna korelacija upućuje na zaključak da redovita aktivnost u slobodno vrijeme može značajno pridonijeti smanjenju pojedinih indikatora statusa uhranjenosti. Aktivnost odmah nakon škole je u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa sumom kožnih nabora (β=0, 15), ITM-om (β=0, 19) i % masti (β=0, 14), što ukazuje na to da povećana aktivnost odmah nakon škole može pridonijeti povećanju pojedinih pokazatelja statusa uhranjenosti. Ukupna razina tjelesne aktivnosti na uzorku učenica značajno je negativno povezana samo sa ITP-om (β=- 0, 16). Značajna negativna korelacija ukazuje na to da povećana tjelesna aktivnost može utjecati na smanjenje pojedinih indikatora statusa uhranjenosti i sastava tijela. Sukladno šestom parcijalnom cilju ispitane su razlike u statusu uhranjenosti i sastavu tijela ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja (urbano-ruralne razlike). ManWhitneyevim U testom dobivene su statistički značajne razlike u pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela (SN, ITP i STI i % masti) s obzirom na mjesto stanovanja, dok nisu dobivene razlike u OT i ITM-u. Ispitanici sa urbanih područja imaju nešto viši status uhranjenosti, te značajno veći postotak masti. Sukladno sedmom parcijalnom cilju ispitane su razlike u unosu makronutrijenata i prehrambenim navikama ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja (urbano-ruralne razlike). Man-Whitneyev U test je pokazao da ne postoje statistički značajne razlike u unosu makronutrijenata između učenika s obzirom na mjesto stanovanja. Rezultati su također pokazali da nema statistički značajnih razlika u prehrambenim navikama ispitanika, osim u učestalosti konzumiranja brze hrane. Ispitanici sa urbanih područja češće konzumiraju brzu hranu, što je i za očekivati jer im je i dostupnija.Sukladno osmom parcijalnom cilju ispitane su razlike u tjelesnoj aktivnosti ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja (urbano- ruralne razlike). Rezultati ManWhitneyevog U testa pokazali su značajnu razliku s obzirom na mjesto stanovanja u varijablama koje procjenjuju tjelesnu aktivnost (aktivnost u slobodno vrijeme, aktivnost za vrijeme velikog odmora, aktivnost odmah nakon škole, aktivnost u večernjim satima, aktivnost vikendom, samoprocjena aktivnosti, tjelesna aktivnost po danima i ukupna razina tjelesne aktivnosti). Ispitanici sa ruralnih područja značajno su aktivniji u navedenim varijablama. U budućnosti bi svakako bilo korisno istraživanje usmjeriti pretiloj djeci, kako bi se podrobnije moglo ustanoviti što od navedenih uzroka najviše utječe na problem njihove povišene tjelesne mase. Bitno je spoznati kako pretila djeca poimaju njihovu povišenu tjelesnu masu, na koji način procjenjuju njihove prehrambene navike i razinu tjelesne aktivnosti, te koje čimbenike smatraju glavnim uzročnicima njihove povišene tjelesne mase. Razumijevanje uzroka dječje pretilosti je ključno, jer se jedino tako mogu usredotočiti resursi, intervencije i istraživanja u smjerovima koji bi bili najkorisniji u rješavanju problema.

sastav tijela ; prehrambene navike ; unos nutrijenata ; tjelesna aktivnost ; pretilost

nije evidentirano