hrvatski

Naglasni tipovi pridjeva u kostrenskom govoru

Kostrenski je govor u ranijoj literaturi prepoznat kao dio trsatsko-bakarskih govora, odnosno trsatsko-bakarske i crikveničke čakavštine, koja se u novijoj literaturi nazivlje primorskim poddijalektom čakavskoga ekavskoga dijalekta. Prva su istraživanja naglasnoga sustava toga govora bila Belićeva koji ističe njegovu arhaičnost i utrnuće nenaglašenih duljina. Daljnja su istraživanja naglasnoga sustava kostrenskoga govora bila uključena u šira istraživanja. Temeljitije je istraživanje provela tek Sanja Zubčić i taj govor priključila sjeverozapadnočakavskim govorima zbog ovjere sjevernočakavske metatonije u glagola i pridjeva. U ovom se radu na temelju vlastita terenskoga istraživanja pridjevima u kostrenskom govoru pristupa s gledišta naglasnih tipova. Klasificira ih se prema u slavističkoj literaturi utvrđenim praslavenskim tipovima u: tip a, sa stalnim mjestom naglaska na vokalu osnove ; tip b, sa stalnim mjestom naglaska na vokalu nastavka i treći tip, s pomičnim mjestom naglaska, odnosno alternirajućim nastavkom na vokalu osnove ili nastavka, koji je zbog naglaska na vokalu osnove i u N jd. ž. r. u ovom govoru određen a/c tipom. Kao i u nizu drugih arhaičnih sjeverozapadnih čakavskih govora, i u kostrenskom je govoru, unatoč konzervativnosti tronaglasnoga sustava, uočena izrazita težnja k ujednačavanju naglasnih tipova pridjeva.

čakavski ekavski dijalekt ; primorski poddijalekt ; govor Kostrene ; naglasni tipovi pridjeva

nije evidentirano