hrvatski

Kako razgovarati s bolesnikom tijekom vađenja krvi sukladno važećim smjernicama i preporukama

Od ukupnog broja pogrešaka u laboratorijskom procesu, pogreške u predanalitičkoj fazi zauzimaju najznačajni udio. Tome uvelike pridonosi nedostatak standardizacije postupka vađenja, pa tako čak i najmanja varijacija u postupku uzorkovanja može uzrokovati značajna odstupanja u konačnom rezultatu testiranja. Složenost postupka uzorkovanja krvi predstavlja jedan od najvećih problema u standardizaciji. Naime, sam postupak uzorkovanja sastoji se od niza manjih koraka, pa je svaki od tih koraka potrebno pažljivo izvesti da bi se pogreške svele na najmanju moguću mjeru. Budući da se uzorkovanje krvi vrši na različitim mjestima, (bolničkim odjelima, liječničkim ordinacijama, laboratorijima) standardizacija postupka uzorkovanja je dodatno otežana. Dva najznačajnija koraka u cijelom postupku uzorkovanja, a ujedno i najpodložnija pogreškama, su identifikacija bolesnika i priprema bolesnika za vađenje krvi u skladu sa traženim pretragama. Uvriježeno je pravilo da bolesnik za uzorkovanje krvi mora biti natašte te da se ono izvodi u jutranjim satima. Međutim, različiti čimbenici (specijalna dijeta ili terapijski protokol) mogu utjecati na točnost rezultata pretraga te je razgovor s bolesnikom o pripremi za vađenje krvi jedan od ključnih koraka u postupku uzorkovanja. Dok laboratorijsko osoblje ne može utjecati na točnost identifikacije bolesnika i ispravnost pripreme bolesnika za vađenje krvi na bolničkim odjelima, pri uzorkovanju krvi u laboratoriju, djelatnik koji uzorkuje krv, dužan je posebnu pozornost usmjeriti na razgovor s bolesnikom. Razgovor s bolesnikom se vodi kroz niz, ispravno postavljenih, ciljanih pitanja, a koja moraju obuhvatiti barem dva identifikacijska pitanja te, ovisno o traženim pretragama, nekoliko osnovnih i specifičnih pitanja vezanih za pripremu.

uzorkovanje krvi; priprema bolesnika

nije evidentirano