hrvatski

Financiranje zdravstva u Hrvatskoj: od reforme do reforme

Analize financijskog stanja zdravstvenog sustava nekoliko godina nakon reformi uglavnom imaju isti zaključak: hrvatski je zdravstveni sustav, unatoč reformama, u financijskim poteškoćama. Problem financiranja zdravstvenog sustava i kontrola njegovih troškova glavni su pokretači zdravstvenih reformi koje do sada nisu uspijevale, osim privremeno, zaustaviti rast troškova te učinkovito pratiti tijek kolanja novca unutar sustava. Cilj je ovoga rada istražiti kako je reforma zdravstva iz 2008. godine utjecala na financiranje zdravstva u Hrvatskoj te na najvažnije kategorije zdravstvene potrošnje. Naime, zdravstveni sustav troši velik dio sredstava iz državnog proračuna, a detalji financiranja tog sustava i dalje ostaju nedovoljno razjašnjeni. Većina reformskih mjera iz 2008. godine bila je usmjerena prema povećanju prihoda, dok su samo neke imale utjecaj na smanjenje rashoda. Reforma zdravstva iz 2008. godine polučila je povoljne i nepovoljne rezultate. Kod povoljnih se rezultata ističe financijska stabilizacija zdravstvenog sustava. U prvim godinama nakon reforme prihodi HZZO-a pokrivaju rashode te je u 2009. osjetno smanjen iznos neplaćenih dospjelih obveza, dok su dospjela dugovanja podmirena u 2010. godini. Međutim, nastavak rasta troškova i akumulacija dospjelih dugovanja u idućim godinama, pogotovo za lijekove, pokazuju da reforma iz 2008. godine ponovno nije uspjela u dugoročnoj financijskoj stabilizaciji sustava. Osim početne financijske stabilizacije, kao pozitivan rezultat ističe se to što su diversificirani izvori prihoda, što je prvi korak prema rasterećenju plaća ; zaustavljen je rast određenih kategorija rashoda za zdravstvenu zaštitu (izdaci za lijekove) ; smanjeno je prosječno trajanje bolovanja i broj osoba na bolovanju, zbog čega je zaustavljen rast naknada za bolovanje ; napravljena su određena organizacijska unapređenja (nabava, informatizacija, plaćanje prema dijagnostičko-terapijskim skupinama) ; te je povećano zadovoljstvo građana zdravstvenim uslugama. S druge strane, novi prihodi prelili su se u značajan rast izdataka za zdravstvo u jeku gospodarske krize, zdravstvene ustanove i dalje generiraju neplaćene dospjele obveze te je zbog prebacivanja dijela tereta financiranja na građane povećan udio izdataka za zdravstvo u ukupnim izdacima kućanstava. Reforma i dalje nije riješila problem korupcije u zdravstvu i efikasnost u poslovanju zdravstvenih ustanova. Unatoč tome što je zdravstvena reforma iz 2008. godine polučila određene pozitivne rezultate, sustav zdravstva mora se nastaviti reformirati, ali daljnji bi se reformski koraci prije svega trebali odnositi na ponudu zdravstvenih usluga.

financiranje zdravstva, zdravstvene reforme

nije evidentirano