hrvatski

Sklapanje povijesne slike svijeta u Kronici Šimuna Klimantovića

Šimun Klimantović, franjevac trećoredac, u hrvatskoj je književnoj povijesti ostao upamćen ponajprije kao pisac triju glagoljičkih zbornika. Svoj životni i stvaralački vijek proveo je na samome rasjedu srednjovjekovne i ranonovovjekovne povijesne epohe odnosno u vremenu diskontinuiteta kojisu u drugoj polovici XV. i početkom XVI. stoljeća zahvaćali cijelu Europu. Njegova kronika pripada proznome historiografskom izričaju, bliskome redovnicima diljem kontinenta. Bilješke i događaji koje je Klimantović odabrao daju nam uvid u njegov unutarnji svijet, ali nas i usmjeravaju prema općemu imaginariju srednjega i ranoga novog vijeka. U njima se također kriju tragovi koji upućuju na povezanost s kolektivnim pamćenjem i „umijećem pamćenja“. Koji su razlozi odabira određenih povijesnih događaja odnosno ispuštanja drugih? Koje se značenje krije iza poetičnih slika pojedinih zapisa? To su pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovome radu. Klimantovićeva kronika ne govori nam mnogo novoga o važnim povijesnim događajima kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka niti se ubraja u stilske vrhunce hrvatske književnosti XV. i XVI. stoljeća. Ipak, ta nas kronika pripušta u intelektualni, imagološki i simbolični svijet jednoga obrazovanog, po mnogočemu iznadprosječnoga redovnika koji je živio u politički nestabilnome vremenu na prijelomu dviju povijesnih epoha. U radu ćemo objaviti i cjelovitu transkripciju Klimantovićeve kronike, koja dosad nije pročitana na zadovoljavajući način.

kronika; franjevci trećoredci; srednji vijek; rani novi vijek; Šimun Klimantović

nije evidentirano