hrvatski

Demencija ili depresivni poremećaj

Prve psihičke smetnje počele su u obliku parestezija u nogama i smetnji vida. Prema heteropodaci-ma navedene smetnje počele su nakon proživljenog emocionalnog stresa. Bolesnica je u srpnju 2010. god. liječena u Institutu za psihijatriju Novi Sad i postavljena je dijagnoza F 02.0. Preporučena terapija bila je olanzapin, antidepresiv, lorazepam, midazolam, gingko preparat. Po otpustu s bolničkog liječenja, a tijekom ambulantnih kontrola postavljena je dijagnoza dementio i.o.U studenom 2010.god. bolesnica je bolnički liječena u KB „Sestre Milosrdnice" i učinjena je obrada (vitamin B12, folna kiselina, kortizol, slobodni kortizol u 24h urinu, hormoni štitnjače -T3 i TSH sniženi ; EEG: lakše difuzno usporena aktivnost ; radiološka obrada pluća, pregled interniste). CT mozga pokazao je supratentorijalno obostrano šire Silvijeve fisure i dublje moždane sulkuse obostrano frontalno u smislu atrofičnih promjena velikog mozga.Učinjen je pregled endokrinologa (hipotireoza u sklopu netireoidne bolesti). Učinjen je pregled likvora, krv na HIV, elektromiografski nalaz bio je uredan. Laboratorij: S-100B protein, NSE, Tau protein, 14-3-3 protein. Također je učinjena serologija na varičelu, rubelu, mumps, HSV, EBV. Vrijednosti T3 i T4 bile su uredne, a TSH značajno suprimiran. Neurolog je preporučio elektroforezu bjelančevina. Učinjena je rtg obrada abdomena i UZV abdomena. U liječenje je uključen fizijatar, jer je bolesnica većinu vremena provodila u krevetu i govorila kako ne može hodati. U terapiji je dobivala venlafaksin, reboksetin, lorazepam 3mg/dan, ali bez terapijskog odgovora. Dan 22.12.2010. bolesnica je pod dijagnozama F06.9, E03 i F32.3 i.o. upućena u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Pri prijemu bolesnica je bila pokretna samo uz tuđu pomoć. Na pitanja ne odgovara već ponavlja „biće je poremećeno, sve se odmah briše, biće je poremećeno../'. Upadljivo je mršava, depresivnog afekta. Prati pogledom. Često ponavlja „ništa ne shvaćam, sve je zaboravljeno".Započeta je terapija olanzapinom u dnevnoj dozi od 20 mg, lorazepamom u dnevnoj dozi od 7, 5mg te duloksetinom u početnoj dozi od 60 mg. Dana 26.12.2010. bolesnica je počela samostalno jesti, i samostalno je ustala od stola i vratila se u krevet. Poboljšanje psihičkog stanja nastavljeno je i u idućim tjednima. Doza duloksetina je povišena na 120 mg dnevno. Bolesnica je sada na otvorenom odjelu, vodi se pod dijagnozom Teška depresivna epizoda s psihotičnim i katatonim simptomima. Odlazi na radnu terapiju gdje šiva, vježba i uključena je u sve aktivnosti Odjela. Povremeno ponavlja „biće je poremećeno". Izražava želju za druženjima s obitelji i odlaskom kući.

Demencija; Depresija; Prikaz slučaja; Dijagnostička obrada

nije evidentirano