hrvatski

Regalno pravo lova i lovno zakonodavstvo u Hrvatskoj kroz povijest

Lov je, ako ne prva, onda svakako jedna od najstarijih čovjekovih djelatnosti. U najstarija vremena lov je bio slobodan od svake zakonske regulative, no, postupno kako se čovjekov društveni život razvija, sve više ljudskih djelatnosti, pa tako i lov, postaje regulirano pravnim normama. Ove norme su, naravno, prvotno običajnog prava, a potom i propisanog prava od strane vladara odnosno države. Tako je bilo i s lovom. Postupno se uviđalo da bavljenje lovom donosi i znatnu korist iskorištavanjem ulovljene divljači u prehrani, ali postupno lov postaje hobi i zabava vladara i plemenitaša. Upravo zato ovi potonji pokušavaju druge kategorije stanovništva ograničiti ili isključiti od bavljenja lovom. U srednjovjekovnoj Europi razvoj prava na lov, odnosno njegova uskrata, razvijao se tako da su vladari na svojim ogromnim kompleksima zemlje uskraćivali pravo lova drugima. Kasnije, kako su, davanjem beneficija, podjeljivali pravo korištenja zemlje vazalima, pridržavali su si pravo lova i odijelili su ga od vlasništva nad zemljom. Naknadno su to pravo lova također mogli dodijeliti u beneficij. Tako se pravo lova (ius venandi) zapravo ubraja u jedno od regalija, odnosno regalnih prava (lat. iura regalia ; engl. regalian rights ; njem. Regalien ; franc. droits régaliens), ovlaštenja koja su u feudalnom razdoblju predstavljala izraz vladareve suverenosti. Prema rimskom pravu lov je slobodan na vlastitom zemljištu. U 9. i 10. stoljeću franački su kraljevi (Karolinzi) stavljali pod lovnu zabranu svoje i tuđe posjede, a već u 12. stoljeću cijela je država bila kraljevo lovište (od tuda dolazi kraljevsko ili regalno pravo lova). Kralj je to pravo darivao plemstvu ili gradovima. Pravno su ih prvi objasnili glosatori u 12. i 13. stoljeću i podijelili na velika ili bitna regalna prava (iura regalia maiora seu essentialia), koji su bitan sastavni dio vladarevih ovlaštenja koja se ne mogu trajno ustupiti, no čije se obavljanje u vladarevo ime moglo preni¬jeti na drugu osobu ili zajednicu (zakonodavno pravo, pravo sudovanja, podjeljivanja državničkih časti i naslova i sl.). Mala ili uzgredna regalna prava (iura regalia minora seu accidentalia) pravnim su se poslom ili povlasticom prenosile na druge ovlaštenike, u pravilu vlasteline, kao njihov beneficij te su neke od njih s vremenom postale pripadnost feuda (beneficia dominalia), a tu spada lov.

Regalna prava ; pravo lova ; lovno zakonodavstvo ; lov ; umjetnost

nije evidentirano