hrvatski

Određivanje kapaciteta izmjene iona kod glina

Gline su prirodni anorganski alumosilikati. Jedna od važnih karakteristika glinenih minerala je njihova sposobnost izmjene iona. Stoga se gline i glineni minerali koriste za uklanjanje nepoželjnih metalnih iona iz onečišćenih voda, a ranije su se koristili i u pripremi mekšanja tehnoloških voda (montmoriloniti, zeoliti). U eksperimentalnom radu određivana je izmjenjivačka sposobnost (CEC-vrijednost) uzorcima zelene gline, bentonitne gline, zeolitiziranog tufa (60 mas. % klinoptilolita) i komercijalnog kaolina (98 mas. % kaolinita) analitičkom metodom pomoću amonijeva acetata. Zbog različite strukture ispitivanih uzoraka (gline  slojeviti silikati, zeolitizirani tuf  prostorni silikati) i količina izmjenjivih iona je različita. Najveću CEC-vrijednost pokazuje uzorak bentonitne gline s povećanim sadržajem smektita (montmoriolinita), a najmanja CEC-vrijednost određena je za uzorak komercijalnog kaolina  porculanske gline, koja sadrži 96 mas. % minerala kaolinita. Poznavanje vrijednosti kapaciteta izmjene (CEC-vrijednost) ima i praktično značenje kako za identifikaciju glinenih minerala, tako i za njihovu primjenu u tehnološkom procesu oblikovanja keramičkih masa postupkom lijevanja.

Kapacitet izmjene kationa; minerali glina; metoda amonijeva acetata

nije evidentirano