hrvatski

Maligni mezoteliom pleure na riječkom području 1989-2001

Uvod: Maligni mezoteliomi pleure, iako relativno rijetki tumori, sve učestalije su u posljednjih 10 godina, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. U USA dijagnosticira se 2000 do 3000 novih slučajeva godišnje, s povećanjem više od 50% posljednjih 10 godina. I u većini europskih zemalja vidljiv je porast incidencije oboljevanja od MMP. U Italiji incidencija iznosi 1, 1-1, 2 na 100 000 stanovnika godišnje, u Francuskoj 10 na 1 000 000, u Švedskoj zabilježen je porast incidencije od 2 na 1 000 000 stanovnika 1969. na 10 na 1 000 000 stanovnika 1980. U Velikoj Britaniji dijagnosticira se godišnje oko 1300 novih slučajeva, a očekuje se i daljnji porast incidencije. Posljednjih godina i na našem odjelu liječili smo više bolesnika s malignim mezoteliomom pleure, što želimo prikazati u ovom radu. Veća učestalost MMP povezuje se s izloženošću azbestu, iako se posljednjih godina istražuju i drugi uzroci. Prisustvo SC40 genu sličnih sekvenci u mezotelijalnim tumorskim stanicama sugerira i moguću virusnu etiologiju bolesti. Bolesnici i metode: Korištena je medicinska dokumentacija Pulmološkog odjela Interne klinike i Zavoda za radioterapiju i onkologiju KBC Rijeka i Zavoda za Radiologiju KBC Rijeka. Rezultati: U razdoblju 1989-2001 na Pulmološkom odjelu Interne klinike KBC Rijeka liječili smo 61 bolesnika s MMP i to 58 muškaraca i tri žene. Izloženost azbestu u radnoj anamnezi našli smo u 53% bolesnika, i to većinom u brodograđevnoj industriji. Vodeći klinički simptomi bili su dispneja, bol u prsištu, kašalj, povišena temperatura i gubitak težine.U većine bolesnika ispitivanjem funkcije pluća našli smo restriktivne smetnje ventilacije od srednjeg do velikog stupnja. Najčešći radiološki nalaz bili su pleuralni izljev i zadebljanja pleure. U 35% bolesnika dijagnoza je potvrđena patohistološki nakon punkcije pod kontrolom CT-om ili otvorene biopsije pleure ili VATS-om. Rasprava: Incidencija MMP u posljednjem desetljeću u značajnom je porastu. U razdoblju 1989.-2001, liječili smo 61 bolesnika. Vodeći uzrok u patogenezi ove maligne bolesti predstavlja azbest, što smo našli u 53% naših bolesnika, od kojih je većina rdaila u brodograđevnoj industriji. Najčešći klinički simptomi su dispneja, kašalj i bol u prsištu. Prosječno preživljavanje bolesnika s MMP-e je 6-18 mjeseci, a u naših bolesnika iznosilo je 17 mjeseci. Prognoza bolesti ovisi o patohistološkom tipu, raširenosti bolesti i trajanju simptoma prije početka liječenja. Najbolju prognozu imaju bolesnici kod kojih je provedena kombinirana terapija u koju je uključeno kirurško liječenje, radioterapija i kemoterapija. Taj način liječenja primijenjen je u 9 naših bolesnika i kod njih je i preživljavanje najduže, 31 mjesec. Kombiniranje kemoterapije i radioterapije u naših bolesnika također se pokazalo uspješno, budući da je u tih bolesnika preživljavanje iznosilo prosječno 18 mjeseci, dok je u bolesnika u kojih je primijenjena samo kemoterapija preživljavanje iznosilo 12 mjeseci, a u neliječenih bolesnika prosječno preživljavanje iznosilo je svega 8 mjeseci. Zaključak: Incidencija malignog mezotelioma pleure u našoj regiji u značajnom je porastu.

pleura; maligni mezoteliom; riječko područje

nije evidentirano