hrvatski

Mineralna gustoća kosti u bolesnika sa seronegativnim spondiloartropatijama

Svrha rada. Svrha istraživanja je analiza mineralne gustoće kosti (BMD, engl. bone mineral density) kod bolesnika sa seronegativnom spondiloartropatijom, odrediti učestalost osteoporoze, analizirati povezanost BMD-a i kliničkih, laboratorijskih i radioloških čimbenika u toj skupini bolesnika, definirati povezanost između gubitka koštane mase i sindezmofita, i odrediti učestalost vertebralnih prijeloma. Bolesnici i metode. U istraživanje je bilo uključeno 237 bolesnika sa seronegativnom spondiloartropatijom (157 žena i 80 muškaraca) i 100 zdravih ispitanika. BMD lumbalne kralježnice, proksimalnog dijela bedrene kosti i radijusa su određene denzitometrijom dvoenergetskim rendgenskim zrakama. Sindezmofiti i vertebralni prijelomi su analizirani na konvencionalnim snimkama kralježnice. Rezultati. Bolesnici su u usporedbi s kontrolnom skupinom zdravih ispitanika imali značajno niže vrijednosti BMD-a u lumbalnoj kralježnici (1, 049±0, 216 g/cm2 vrs 1, 217±0, 148 g/cm2) i bedrenoj kosti (0, 968±0, 174 g/cm2 vrs 1, 086±0, 168 g/cm2), (p<0, 001). 57 (24, 1%) bolesnika je imalo osteoporozu. Učestalost javljanja sindezmofita i prijeloma kralježaka bila je povezana s BMD vrijednostima. 99 (41, 8%) bolesnika je imalo prijelom kralješka. Zaključak. BMD je niži u bolesnika sa seronegativnom spondiloartropatijom nego u kontrolnoj skupini zdravih ispitanika. Demineralizacija je bila povezana s duljim trajanjem bolesti, nižim ITM-om, pušenjem i trajanjem menopauze. BMD je bolje procjenjivati na temelju proksimalnog dijela bedrene kosti, jer su sindezmofiti čest nalaz u toj skupini ispitanika.

mineralna gustoća kosti; seronegativna spondiloartropatija; denzitometrija; vertebralni prijelomi

nije evidentirano