hrvatski

Tajna Boljuni

Monografija o kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicama u Boljunima Blizu Stoca u Hercegovini, u riječi i slici, plod je dužeg terenskog rada, proučavanja povijesnih dokumenata i interpretacije koja se temelji na antropološkim i semiotičkim postavkama. Poznata po najvećem broju bosaničkih epitafa, koji su pored svog žanrovskog određenja, izvorna dokumentarna i jezična građa s imenima pokojnika, obrazovanih dijaka, klesara i naručitelja, nekropola Boljuni također spada po broju spomenika i raznovrsnosti likovnih predstava u najznačajnije aglomeracije tog tipa funeralne kulture. Njezini pokojnici zapravo su bisesilni stočari, uzgajivači stoke sitnog zuba koji su ljeta provodili na planinskim ispašama oko gornjeg toka Neretve i vraćali se u svoja obitavališta uz jugo-istočnu stranu Hutova blata tijekom rane jeseni. Pravili su bravlji sir homerske recepture u mjehovima, tkali grubo platno od vune, poznato kao raša, i tople pokrivače (gunji ili sclavinae). S tim proizvodima, pored ostaloga, trgovali su s primorjem, posebno s Dubrovnikom. Svoj ekonomski procvat uglavnom tijekom prve polovice XV. st. temeljili su kao prevoznici dubrovačke soli iz Stona u Balkansko zaleđe i roba koje su otuda išle za Dubrovnik. Izrada luksuznih kamenih nadgrobnih spomenika u Boljunima i u drugim mjestima onodobnog dubrovačkog zaleđa usko je povezana s takvom dobiti. Monografija je usredotočena na likovne predstave na tim spomenicima koji pokazuju vrlo širok repertoar tema i motiva koji komuniciraju često s najudaljenijim nekropolama od Cetine do središnje Bosne. U njoj se po prvi put pokazuje kako se likovne predstave ne ograničavaju na jednu plohu spomenika, već su triptihalne ili poliptihalne cjeline, prelomljene po plohama kamene četvorine.

bisesilni stočari; nekropola; ukrasni motivi; poliptih; epitaph

nije evidentirano