Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 735957

Prikaz knjige "Žrtva, osveta i kultura oprosta"


Mindoljević Drakulić, Aleksandra
Prikaz knjige "Žrtva, osveta i kultura oprosta", 2015. (recenzija knjige).


Naslov
Prikaz knjige "Žrtva, osveta i kultura oprosta"
(Review: "Victimhood, Vengefulness, and the Culture of Forgiveness")

Autori
Mindoljević Drakulić, Aleksandra

Izvornik
Liječnički vjesnik

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, recenzija knjige

Godina
2015

Ključne riječi
Žrtva; osveta; oprost; pseudooprost; trauma; PTSP; psihoterapija
(Victim; revenge; forgiveness; pseudo-forgiveness; trauma; PTSD; psychotherapy)

Sažetak
Svijet i ljudska povijest prepuni su osvetničke destrukcije. Još je psihoanalitičar Otto Rank izjavio da je želja za osvetom kod ljudi uvijek bila kanalizirana u pogrešnom smjeru, ponajprije prema onima koji nisu ništa skrivili. Prema žrtvama - onima koje je zapravo jedino i moguće osvetnički napasti.S druge je strane – oprost. Oprost – kao kompleksna emocija koja čini temelj svih stabilnih interpersonalnih odnosa.Kultura oprosta, kako navodi prvi autor knjige „Žrtva, osveta i kultura oprosta“ profesor Ivan Urlić, treba početi ponajprije od autentičnog priznanja vlastite mračne strane, vlastite destruktivnosti. Iako bez osude nema ni opraštanja, profesor Urlić nam s izuzetnom senzibilnošću ostavlja mogućnost priznavanja da kultura oprosta ima stanovitih ograničenja, posebice nakon proživljenih trauma koja nadilaze svakodnevna i uobičajena životna iskustva, poput stradavanja u Domovinskom ratu ili holokausta.Klajnijanskim rječnikom za davanje i traženje oprosta potreban je izlazak iz paranoidne i dosezanje depresivne pozicije, gledanje svijeta sivim, a ne crno-bijelim naočalama, odnosno mnogo intrapsihičkoga rada i preispitivanja s obje strane. Zato je posve jasno da se sposobnost istinskog opraštanja, koliko se god činilo neuhvatljivim ljudskim iskustvom, povezuje s osjećajem samoaktualizacije i sa cjelovitošću čovjekove psihe. No, kad fenomen oprosta postavimo u širi kontekst kao socio-političko pitanje kao što implicira tekst u knjizi ono postaje još kompleksnija zadaća. Tada se pitamo je li doista autentičan oprost moguć, ili je riječ samo o vrsti tzv. pseudooprosta? Sve su to iznimno polemična pitanja i problemi koje iznose autori knjige profesor Ivan Urlić, Miriam Berger i Avi Berman te ih razrađuju u tri velike cjeline: žrtva, osveta i kultura oprosta. Potkrepljuju ih i kliničkim materijalom u opisanim psihoterapijskim seansama.Oni koji dolaze iz psihoterapijske prakse rada s traumatiziranima znat će da knjiga profesora Urlića i suradnika kontratransferno unosi znatan duhovni nemir, jer se lik žrtve kao glavnog protagonista stavlja unutar širokog prostora djelovanja između osvete i oprosta. No, s druge strane, autori su knjige iznimno okrenuti žrtvi (točnije pacijentu) te se u svakoj rečenici njihovog djela osjeća traženje (više) razumijevanja za njih, suosjećanja i toliko potrebne pažnje. Zato je ova knjiga veliki prilog razumijevanju psihologije žrtve kao osoba koje su teško duševno bolesne.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Psihologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Sveučilište u Zagrebu