hrvatski

Kretanje bazalne gastrinemije u bolesnika s duodenalnim ulkusom tijekom liječenja omeprazolom i famotidinom

Omeprazol (20 mg ujutro) je uspoređen s famotidinom (40 mg navečer) u liječenju duodenalnog ulkusa u jednostrukoslijepom randomiziranom komparativnom istraživanju, uz praćenje kretanja koncetracija bazalnog gastrina u serumu tijekom liječenja i tjedan dana poslije zalječenja ulkusa. Bolesnici su bili podijeljeni u dvije skupine od po 40 bolesnika. Nisu postojale značajne razlike u osnovnim osobinama obje skupine (dob, spol, omjer muškaraca prema ženama, pušenje cigareta, trošenje alkoholnih pića i promjeru ulkusnih niša). Brzina zacjeljenja ulkusa praćena je endoskopski. Poslije dva tjedna u 85% bolesnika liječenih omeprazolom i 60% liječenih famotidinom došlo je do zacijeljenja ulkusa, a poslije 28 dana u 97, 5% liječenih omeprazolom i u 82, 5% liječenih famotidinom. U obje vremenske točke postojala je statistički značajna razlika (p<0, 01) u korist omeprazola. Omeprazol je bio superiorniji u liječenju prvog napadaja bolesti i u dvije ili više ulkusnih niša. Pri terapiji omeprazolom dolazi do statistički značajnog porasta 14. dana (p<0, 05) i 28. dana (p<0, 01), dok je statistički značajan (p<0, 05) i porast bazalnog gastrina u serumu bolesnika liječenih famotidinom vidljiv 28. dana, u odnosu na koncentraciju nultog dana. U obje skupine bolesnika tjedan dana poslije zračenja (bez omeprazola ili famotidina) dolazi do sniženja koncentracije bazalnog gastrina na vrijednosti slične onima nultog dana. Rezultati ovog istraživanja pokazuju superiornost omeprazola nad famotidinom u liječenju akutnog napadaja dvanaesničnog vrijeda.

gastrin; dvanaesnični vrijed; omeprazol; famotidin

nije evidentirano