hrvatski

Stabilitet nosača zrakoplova u oštećenom stanju

Osnovna namjera ovog rada, bila je upravo provjera mogućnosti nosača zrakoplova da i nakon pretrpljenog oštećenja zadrži u dovoljnom obimu značajan iznos stabiliteta, a kako bi i dalje bio operativno i borbeno sposoban, odnosno kako bi se i u oštećenom stanju mogao samostalno oduprijeti djelovanju vjetra i valova. Na samom početku ovog rada, bilo je potrebno utvrditi i proučiti pravila primjenjiva na stabilitet nosača zrakoplova u oštećenom stanju, budući da ne postoje unificirana i opće prihvaćena pravila za stabilitet oštećenog ratnog broda, već svaka mornarica, temeljem svog iskustva razvija i postavlja zasebna pravila i zahtjeve za stabilitet oštećenog ratnog broda. Nakon utvrđivanja pravila i kriterije primjenjivih na stabilitet oštećenog nosača zrakoplova, odabran je model nosača zrakoplova za koji je trebalo primjenom prikladnog programskog sklopa odrediti nove ravnotežne položaje koje će on zauzeti nakon pretrpljenog oštećenja. Određivanjem njegovih novih ravnotežnih položaja, potvrđena je polazna pretpostavka da je kod nosača zrakoplova ispravno očekivati da nakon pretrpljenog podvodnog oštećenja u znatnoj mjeri zadržati svoje operativne i borbene sposobnosti. U drugom dijelu rada bilo je potrebno provjeriti mogućnosti balastiranja oštećenog nosača zrakoplova, a u cilju smanjenja poprečnog kuta nagiba, koji je najvažniji faktor kod utvrđivanja stabiliteta oštećenog broda. Ovdje se je još izvršila i provjera nekih kombinacija oštećenja, a koje mogu u konačnici dovesti do napuštanja broda, te su svi dobiveni rezultati prikazani u formi algoritma, koji na brz i efikasan način olakšava donošenje potrebnih odluka nakon pretrpljenog oštećenja. Na samom kraju ovog rada dat je zaključak, koji se temelji na svim dobivenim rezultatima.

stabilitet broda u oštećenom stanju; nosač zrakoplova

nije evidentirano