hrvatski

Tjelesni komorbiditet i metabolički sindrom u shizofreniji i depresiji u Dalmaciji

UVOD. Jedan od najvećih znanstvenih i kliničkih izazova moderne psihijatrije jest komorbiditet tjelesnih i psihičkih bolesti. Etiopatogenetski čimbenik koji povezuje shizofreniju, depresiju i metabolički sindrom jest poremećena aktivnost osi hipotalamus- hipofiza-nadbubrežna žlijezda. CILJ. Ciljevi istraživanja bili su istražiti učestalost, sličnosti i razlike u tjelesnom komorbiditetu između shizofrenih i depresivnih bolesnika, te pojavnost metaboličkog sindroma i pojedinih njegovih sastavnica kod skupina oboljelih od shizofrenije, depresije i kontrolne skupine. MATERIJAL I METODE. Provedeno istraživanje presječna je studija na uzorku od ukupno 124 bolesnika, od kojih 62 s dijagnozom shizofrenije sukladno MKB-10 i 62 bolesnika s dijagnozom Povratnog depresivnog poremećaja sukladno MKB-10 liječenih u hospitalnim uvjetima u Klinici za psihijatriju KBC-a Split od studenog 2011. god. do svibnja 2012. god. Kontrolnu skupinu u istraživanju sačinjavaju ispitanici uključeni u projekt „10 001 Dalmatinac“, koji se provodi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. REZULTATI. Usporedba komorbiditeta između dvije istraživane i kontrolne skupine ukazala je na postojanje statistički značajno veće učestalosti dijabetesa tipa 2 i bolesti probavnog sustava među bolesnicima s depresijom i sugestivne razlike za bolesti štitnjače. Kod shizofrenih bolesnika dijagnosticirali smo hipertenziju kod 9, 7% bolesnika, dijabetes 11, 3%, bolesti štitnjače kod 3, 2% bolesnika, bolesti probavnog sustava kod 9, 7%, bolesti pluća kod 2, 4% a tumore kod 6, 5% oboljelih od shizofrenije što daje ukupni komorbiditet od 19, 4% kod shizofrenih bolesnika prosječne životne dobi od 42 godine. Kod depresivnih hipertenziju smo dijagnosticirali kod 29, 0% ispitanika, dijabetes 24, 2%, bolesti štitnjače kod 11, 3% bolesnika, bolesti probavnog sustava kod 21, 0%, bolesti pluća kod 6, 5%, a tumore kod 12, 9% oboljelih od depresije što daje ukupni komorbiditet od 40, 3% kod depresivnih bolesnika prosječne životne dobi od 55 godina. Pojavnost metaboličkog sindroma prema NCEP- ATPIII kriterijima iznosila je 56, 5% među shizofrenima, 53, 2% među depresivnima i 32, 3% među kontrolama. Detaljnija analiza sastavnica MS-a ukazala je na postojanje statistički značajnih razlika za svih pet sastavnica. ZAKLJUČAK. Komorbiditet je u psihijatrijskih bolesnika prije pravilo nego iznimka, stoga su potrebna daljnja istraživanja, a naročito je bitna adekvatna pozornost i cjelovit pristup u svakodnevnom kliničkom radu.

Shizofrenija; depresija; metabolički sindrom; tjelesni komorbiditet

nije evidentirano