engleski

Clinical characteristics and evaluation of venous ulcers and compression therapy

Patogenetski se zbog povišenog venskog tlaka pojavljuje agregacija trombocita, a zbog poslijedičnog oštećenja endotela adhezijske molekule dovode do adhezije leukocita. Njihovim aktiviranjem luče se brojni citokini, kemotaktične tvari i medijatori upale te proteolitički enzimi. Oštećena kapilara postaje permeabilna. Kroz nju se u međustanični prostor cijede u početku niskomolekularne, a zatim i visokomolekularne tvari poglaviti fibrin. U početku nalazimo tako znakove hipostazičkog dermatitisa. Daljnjim napredovanjem te perikapilarne fibrinske manžete dovode do daljnje hipoksije nakon čega lako dolazi do nekroze i pojave ulceracije. Oko gležnjeva je ulceracija obično nepravilnih oblika, a veličina ovisi o veličini njenog venskoga sliva. Ulkusi se pretežno pojavljuju u ovoj regiji zbog toga što je u tom dijelu najviši pritisak krvi, a komunicirajuće vene katkada u tom dijelu i nemaju zaliske ili ih imaju 1 do 2 para (za razliku od drugih komunicirajućih koji ih imaju oko 4 do 5 parova).Terapija se zasniva na smanjenju venskog tlaka u venama. To se postiže kompresivnim zavojima i tjelovježbom. Kompresija se postiže dugim elastičnim zavojem , kratko elastičnim zavojima, elastičnim sistemima te kompresivnim čarapama

venous ulcers; compression therapy

nije evidentirano