hrvatski

Dijagnosticiranje Alzheimerove bolesti u DSM-5

Razvojem neuroznanosti došlo je do novih znanstvenih i kliničkih spoznaja iz područja Alzheimerove bolesti koje su uklopljene u DSM-5. Nova kategorija „Neurokognitivni poremećaji" u DSM-5 zamijenila je DSM-IV kategoriju „Delirij, Demencija, Amnestički i drugi Kognitivni poremećaji". Novi naziv obuhvaća poremećaje kojima je glavna karakteristika stečeni gubitak u kognitivnoj funkciji, a ne obuhvaća poremećaje u kojima je stečeno kognitivno oštećenje prisutno, ali nije glavna karakteristika samog poremećaja (npr. shizofrenija, velika depresivna epizoda). DSM-5 definira tri sindroma: Delirij, Veliki neurokognitivni poremećaj, Blagi neurokognitivni poremećaj. Veliki neurokognitivni poremećaj podrazumijeva od ranije poznati naziv demencija iako to ne isključuje korištenje izraza demencija unutar etioloških podtipova u kojih je taj izraz standardan, dok blagi neurokognitivni poremećaj označava manje tešku razinu kognitivnog j poremećaja. Za dijagnozu velikog i blagog neurokognitivnog poremećaja zbog Alzheimerove bolesti moraju biti zadovoljeni kriteriji za veliki ili blagi neurokognitivni poremećaj (kriterij A) uz šuljajući početak i postupnu progresiju oštećenja u jednoj ili više kognitivnih domena - za veliki neurokognitivni poremećaj moraju biti oštećene najmanje dvije domene (kriterij B). Tipična klinička slika je amnestička, a moguća je i atipična neamnestička klinička slika. Sigurnost dijagnoze označava se navođenjem je li Alzheimerova bolest „vjerojatni" ili „mogući" etiološki čimbenik (kriterij C). Prilikom dijagnosticiranja Alzheimerove bolesti klinička obilježja ne smiju upućivati na drugu etiologiju (kriterij D).

DSM-5; delirij; veliki neurokognitivni poremećaj; blagi Neurokognitivni poremećaj; Alzheimerova bolest

Indexed / Abstracted in: SCOPUS