hrvatski

Raspodjela aksonskih ozljeda u zatvorenih povreda mozga

Predmet istraživanja mozgovi su 18 osoba koje su pretrpjele zatvorenu ozljedu glave akceleracijskog tipa. Raspon poslijetraumatskog preživljenja bio je od smrti nakon nekoliko sati do 348 dana poslije nesreće. Dob unesrećenih kretala se u rasponu od 7 do 74 godine (srednja dob nastradalih je 36, 4 godine). Svi slučajevi izdvojeni su iz zbirke Zavoda za neuropatologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u razdoblju od 1972. do 1988. godine. Blokovi tkiva uključeni u istraživanje uvijek su odgovarali rezovima kroz cijele hemisfere velikog mozga, a 41 histološki rez obojen je hematoksilin-eozinom, trikrom postupkom po Malloryju, metodom srebrne impregnacije tkiva koja prikazuje aksone (Gross-Bielschowsky) i metodom za prikaz mijelina (Kluever-Barrera). Na reprezentativnim uzorcima tkiva mozgovnog debla primijenjena je imunohistokemijska PAP tehnika za prikaz neurofilamenta. Traumatske ozljede uzorka "unutrašnje ozljede mozga" pronađene su s visokom učestalošću: razdori ili oštećenja tele horioideje i horioidnog pleksusa 94, 4%, ozljede mozgovnog debla 94, 4%, ozljede korpusa kalozuma 88, 9%, parasagitalni kompleks ozljeda 83, 3%, periventrikularni kompleks ozljeda 77, 8% i oštećenja forniksa 77, 8%. Razdori tele horioideje i horioidnog pleksusa zbog posljedičnog intraventrikularnog krvarenja predstavljaju značajan etiopatogenetski čimbenik u razvoju poslijetraumatskog "hidrocefalusa s normalnim pritiskom". Poslijetraumatski hidrocefalus opažen je kod 7 slučajeva čija je srednja dob bila 29 godina (8-46 godina), a srednja je dužina poslijetraumatskog preživljenja bila 99 dana (10-348 dana). Na svim pregledanim uzorcima mozgovnog debla utvrđena su oštećenja aksona. Najopsežnije nakupine oštećenja aksona, odnosno retrakcijskih kuglica, u tkivu mozgovnih hemisfera nalaze se u području bijele tvari korpusa kalozuma i kapsule interne. Gotovo uvijek aksonske ozljede se nalaze u blizini krvnih žila, pa bi najvažniji čimbenik u mehanizmu nastanka aksonskih ozljeda CNS-a mogao biti konflikt parenhima mozga (aksona) s potpornom fibro-vaskularnom mrežom u trenutku prijenosa akceleracije traumatske sile. Statistička obrada je provedena metodom izračunavanja elemenata ROC-krivulje i analizom konglomeratne raspodjele. Rezultati statističke obrade istraženog uzorka u suglasju su s obje promatrane hipoteze - s hipotezom o difuznim ozljedama kao i s hipotezom o žarišnim ozljedama - ali s različitom vjerojatnošću pojavljivanja. U uvjetima zatvorene ozljede mozga akceleracijskog tipa pojavljuju se intenzivnija oštećenja u predilekcijskim zonama ili "žarištima", uz istodobnu pojavu oštećenja slabijeg intenziteta na granici sive i bijele tvari mozga ili "difuzno". U uvjetima akceleracijske ozljede veća je vjerojatnost žarišne od difuzne raspodjele aksonskih ozljeda.

aksonske ozljede; trauma mozga

nije evidentirano