hrvatski

Okluzijske udlage u terapiji bruksizma - prednosti i nedostaci

Rječnik protetskih pojmova definira bruksizam kao parafunkcijsko škripanje ili stiskanje zubima ili oralnu naviku koja se sastoji od nekontroliranog ritmičnog ili nejednoličnog nefunkcijskog brušenja, škripanja i stiskanja zubima pokretima mandibule. Ovisno o jačini izraženosti simptoma, pacijent može primijetiti bol i napetost u žvačnim mišićima, glavobolje, zubnu preosjetljivost, a stomatolog nalazi istrošenu caklinu na griznim plohama i vidljiv dentin. Iako predstavlja čest problem u populaciji, etiologija bruksizma još nije u potpunosti razjašnjena. Uzrok je bruksizma multifaktorski s posebnim naglaskom na utjecaj psiholoških čimbenika (stres, anksioznost, napetost). Dijagnoza bruksizma postavlja se na temelju kliničkog oralnog pregleda i anamnestičkog podatka da pacijent bruksira pri čemu je putem upitnika potrebno dobiti podatak o tome stišće li pojedinac i/ili škripi zubima, kao i je li mu netko rekao da škripi zubima tijekom sna. Terapija bruksizma je multidisciplinarna i može uključivati primjenu udlaga, kontrolu stresa i, farmakoterapiju te zaštitu preostalog tvrdog zubnog tkiva i rekonstrukciju uništenoga.. Ipak, najčešće se primjenjuju udlage kojima se uspješno smanjuju simptomi bruksizma. No kako trenutno ne postoji ni jedna metoda liječenja koja bi trajno uklonila bruksizam, svi su napori uglavnom usmjereni na prevenciju njegova destruktivnog učinka. U svrhu očuvanja zubne strukture najčešće se koriste stabilizacijske okluzijske udlage.

bruksizam ; okluzijska udlaga ; temporomandibularni poremećaji

nije evidentirano