hrvatski

A gdje sam bila prije jučer ja? Kako su Marija Jurić Zagorka i Ivana Brlić-Mažuranić spojile spisateljstvo s dužnostima ženskim

Zagorkinu rečenicu "Žena je beskućno stvorenje", kao i tezu A. Z. Newtona o tome da književni tekstovi "ugošćuju različite vrste beskućništva", na poseban način dokazuju književno sasvim razmaknuti i dovršeni portreti suvremenica Marije Jurić Zagorke (1873. – 1957.) i Ivane Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.). S jedne strane – "poprskana" autorica šund literature za kravarice, s druge strane – prva dama u oazi hrvatske dječje književnosti koja je u svome prezimenu spojila dvije ugledne hrvatske obitelji. No, autobiografski tekstovi i romansirane (auto)biografije pokolebavaju uspostavljene književnopovijesne konstrukcije – ne samo da približavaju rukopise Marije Jurić Zagorke i Ivane Brlić-Mažuranić, nego ih i prirodno povezuju s izvorom, prvom profesionalnom rečenicom hrvatske ženske književnosti – Dragojlom Jarnevićevom. Ovim bih radom željela načeti plasirane portrete i preusmjeriti čitateljsku pozornost s vidljivih/nadzemnih/valoriziranih tekstova obiju autorica na one druge – nevidljive/podzemne/neobjavljene/privatne.

suvremenice ; autobiografski tekstovi ; romansirana (auto)biografija

nije evidentirano