hrvatski

Prvi čin dramskog pisma Marije Jurić Zagorke

Zagorkino dramsko pismo razvija se u rasponu od jednočinki preko pučkih drama do dramatizacija vlastitih romana. Od ukupno šest napisanih jednočinki – jedna je danas nepoznata/izgubljena, a preostalih pet sačuvano je u rukopisu. U rukopisu je ostala i pučka drama Evica Gupčeva (1905.), kojom Zagorka intervenira u još jedno mitsko mjesto hrvatskoga nacionalnog identiteta i proizvodi njegov scenski korektiv. Objavljena pučka drama/lakrdija Jalnuševčani (1917.) naslanja se na ideju Gogoljeva Revizora i scenski jezik Freudenreichovih Graničara – uključujući tradiciju germanofobije kao ključni element humora. Dramatizacije vlastitih romana podijelile su senzacionalan kazališni uspjeh – naravno, samo kod publike – s čitateljskim uspjehom svojih književnih predložaka. Ne treba pritom zaboraviti da se pojava Zagorkinih komada na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu podudara s razdobljem scenske moderne – kazališna je režija prvi put umjetnički čin, a umjesto dotadašnjih glumaca-redatelja, pojavljuju se redatelji prepoznatljivih scenskih rukopisa (Miletić, Bach, Raić).

Zagorka ; jednočinke ; pučke drame ; dramatizacije romana

nije evidentirano