hrvatski

Liječenje nespuštenih testisa – vrijeme za promjene u pristupu i načinu kirurškog liječenja

Nespušteni testis je jedna od najuobičajenijih kongenitalnih abnormalnosti genitourinarnog trakta. Ishodi orhidopeksije uključuju postojanje vidljivog, palpabilnog testisa u skrotumu, plodnost, mjereno stopom parentiteta ili analizom sjemena u odrasloj dobi, kao i u riziku tumora testisa. Opisane su mnoge operativne tehnike, s različitim stopama uspjeha. U proteklom desetljeću je uspjeh orhidopeksije za ingvinalne testise iznosio 95% . Za abdominalne testise je uspjeh iznosio od 85 do 90% u većini serija orhidopeksije u jednom ili dva akta po Fowler-Stephensu, bilo abdominalnim ili laparoskopskim pristupom. Međutim, postojanje testisa u skrotumu ne osigurava plodnost, jer jatrogeni faktori mogu negativno utjecati na ishod. Ovaj rad je sumacija trenutnih stavova o nespuštenom testisu i njegovom liječenju. Preporuka da se napusti hormonsko liječenje ostaje kontroverzna, no svakako je potkrijepljena dokazima. Slažemo se s konsenzusom da se orhidopeksija treba izvesti u dobi mlađoj od godine dana u centru koji ima iskustva, kako u dječjoj kirurgiji tako i u dječjoj anesteziologiji. Na temelju ovog pregleda preporučujemo sljedeći algoritam: kad se posumnja na nespušteni testis u novorođenačkoj dobi, i ako se on ne spusti do dobi od 5 do 6 mjeseci, dijete treba uputiti dječjem kirurgu. Ako nedostaju oba testisa ili postoji nejasnost u kliničkom nalazu, dijete se upućuje dječjem kirurgu odmah nakon rođenja. Kad se dijagnosticira nespušteni testis, operacija se treba izvesti u dobi između 6 – 12 mjeseci, svakako prije 18. mjeseca života.

KRIPTORHIZAM - klasifikacija ; kirurgija ; UROLOŠKI KIRURŠKI ZAHVATI KOD MUŠKARACA - metode

nije evidentirano