hrvatski

Geomorfološka obilježja sjevernog dijela otoka Lošinja

Otok Lošinj, kao dio geotektonske zone Adriatik, formirao se postpleistocenskom transgresijom. U geomorfološkom smislu čitavo cresko-lošinjsko otočje nastavak je planinskih grebena Ćićarije, odnosno njenog južnog produžetka – Učke, čiji su dijelovi potopljeni. Pravac pružanja otoka je dinarski, sjeverozapad-jugoistok, a na najužem dijelu razdvojen je umjetnim kanalom Privlaka na dva dijela, sjeverni i južni. Sjevernim, istraživanim dijelom, čija površina iznosi 52, 4 km2, pruža se greben brdskog uzvišenja Osoršćica te dva zaravnjenija dijela – lesna zaravan na jugozapadu te krška zaravan na sjeveroistoku otoka. One su ostatak potopljene veće krške zaravni. Najveći dio terena istraživanog područja izgrađen je od krednih (vapnenac i dolomit), tercijarnih (vapnenac) i kvartarnih sedimenata (finozrni pijesak). Geomorfološka analiza provedena u ovom radu obuhvaća morfometrijska, morfografska i morfogenetska obilježja reljefa. Na istraživanom području izdvojeni su sljedeći morfogenetski tipovi reljefa: krški, fluviokrški, padinski, marinski, sufozijski i antropogeni. Geomorfološku sintezu predstavlja izrada geomorfološke karte sjevernog dijela otoka Lošinja u mjerilu 1:50 000.

greben; krš; morfogeneza; morfografija; morfometrija; zaravan

nije evidentirano