hrvatski

Prosudba kvalitete i kvantitete dobivene kosti uporabom bifaznog ß–trikalcijfosfata/hidroksilapatita pri podizanju dna sinusa

Razvoj dentalne implantologije unaprijedio je različite kirurške metode regeneracije kosti, a jedna od njih jest i podizanje dna sinusa. Svrha ovoga rada bila je provedba kliničkog istraživanja u kojemu su se koristila dva različita sintetska koštana nadomjestka te analiza njihovih svojstava s obzirom na biokompatibilnost, uspješnost regeneracije kosti i utjecaj na stabilnost ugrađenih implantata. Zbog toga je obavljeno 68 zahvata podizanja dna sinusa kod 60 pacijenata podjednako podijeljenih u dvije grupe te je u jednoj obavljena augmentacija uporabom čistog ß-trikalcijeva fosfata, a u drugoj je korištena dvofazna kombinacija ß-trikalcijeva fosfata i hidroksiapatita (60 % HA i 40 % ß-TCP). Obavljene su i radiološke analize digitalnom volumnom tomografijom, histološka obrada uzoraka novostvorene kosti te ocjena stabilnosti implantata analizom rezonantne frekvencije. Radiološkom usporedbom utvrđena je nakon šest mjeseci manja homogenost (1, 37 vs. 2, 34) i manje smanjenje volumena (6, 6 % vs. 22, 2 %) dvofaznih materijala. Nakon istog razdoblja bilo je također uočeno manje smanjenje visine augmentata (3, 1 % vs. 8, 3 %). Histološka analiza oba materijala pokazala je urednu koštanu organizaciju augmentiranog područja. Histomorfometrijski dobiveni su usporedivi rezultati za jednofazni i dvofazni materijal, s nešto većim udjelom novostvorene kosti u grupi s dvofaznim materijalom (38, 4 % vs. 36, 1 %). Analiza rezonantne frekvencije pokazala je veću promjenu u grupi u kojoj je bio primijenjen dvofazni materijal (10, 0 vs. 6, 0). Koštani zamjenski materijali korišteni u ovom istraživanju biokompatibilni su i podupiru regeneraciju kosti na osteokonduktivnoj razini. Možemo zaključiti da je dvofazni koštani zamjenski materijal neznatno bolji od čistoga ß-TCP-a s obzirom na stabilnost volumena, radiološku gustoću augmentacije i sekundarnu stabilnost ugrađenih implantata. Zbog dugoročne ocjene rezultata bilo bi poželjno procijeniti stopu preživljavanja implantata nakon augmentacije s oba materijala u razdoblju od dvije, pet i deset godina.

dentalni implantat ; podizanje dna sinusa ; regeneracija kosti ; beta trikalcijev fosfat ; hidroksiapatit

nije evidentirano