hrvatski

Učestalost odstupajućih elektrokardiograma u mladih športaša na športskom pregledu

UVOD: Snimanje 12-kanalnog EKG-a, kao sastavni dio sistematskih pregleda natjecateljskih sportaša, sa svrhom probira na rizik za iznenadnu srčanu smrt, preporučuju Europsko kardiološko društvo (engl. European Society of Cardiology - ESC) i Međunarodni olimpijski komitet (engl. International Olympic Committee - IOC). Preporuka se temelji na spoznaji da se analizom EKG-a može otkriti ili posumnjati na hipertrofičnu kardiomiopatiju i druge kardiomiopatije, koje su najčešći uzrok iznenadne srčane smrti na sportskim terenima. Međutim, uvođenje 12-kanalnog EKG-a u programe probira još je uvijek česti predmet stručnih rasprava, većinom zbog očekivanog velikog udjela odstupajućih EKG-ova u mladih treniranih sportaša, uslijed fizioloških prilagodbi kardiovaskularnog sustava, zbog čega se indiciraju dodatni dijagnostički testovi kojima bi se potvrdila ili isključila prisutnost podležeće kardiovaskularne bolesti. CILJ: U ovom smo radu, stoga, analizirali učestalost i vrstu odstupajućih EKG-ova u neselektiranoj populaciji mladih sportaša koji su podvrgnuti sportskom pregledu s rutinski uključenim 12-kanalnim EKG-om. METODE: Tijekom 2011. godine, 1240 mladih sportaša u dobi od 5-17 godina podvrgnuto je pregledu u ambulanti Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije u Samoboru. Većina ih je bila muškog spola i trenirala nogomet, rukomet i borilačke vještine. Razina treniranja je bila različita. Kardiološka se evaluacija, kao dio pregleda, sastojala od relevantnih podataka iz osobne i obiteljske anamneze, kliničkog pregleda, te 12-kanalnog EKG-a, analiziranog prema preporukama ESC iz 2010. godine. REZULTATI: Od pregledanih sportaša, 25 (2%) je imalo odstupajući EKG koji je bio razlogom za upućivanje na daljnju kardiološku obradu. Najčešće EKG promjene su bile: izraženiji AV blok prvog stupnja (8, 32%), potpuni blok desne grane (4, 16%), lijeva devijacija električne osovine, te ritmološka odstupanja – nodalni ritam, dualni ritam, za koja samo standardnim EKG-om nije bilo moguće sa sigurnošću zaključiti da je riječ o „normalnom“ nalazu u sportaša – za svaki od navedena tri entiteta po troje sportaša (12%). Dvoje sportaša (8%) je imalo produljen QT interval i po jedan ventrikulsku preekscitaciju tipa Wolff-Parkinson-White, te ventrikulsku ekstrasistoliju. ZAKLJUČAK: U ispitivanoj populaciji mladih sportaša, podvrgnutih sportskom pregledu, učestalost odstupajućih EKG nalaza, sugestivnih za podležeću kardiovaskularnu bolest, te stoga obvezujućih za dodatnu dijagnostičku obradu, je mala (2% od ukupnih ispitanika). Stoga, unutar postojećih financijskih okvira, pravilna interpretacija EKG-a ne bi trebala predstavljati dodatni teret u preventivnoj medicini i spašavanju života.

EKG; odstupanje; sportaši; adolescenti

nije evidentirano