hrvatski

Mi i Drugi u Etnografskoj građi iz Retkovaca 1898. - 1902 Ivana Filakovca

Iz rukopisne Etnografske građe iz Retkovaca 1898. – 1902. Ivana Filakovca izdvojili smo antroponime (nadimke, imena, prezimena, etnonime) i apelative, koje smo klasificirali prema značenjskim poljima: rod i svojta, društvene veze, pravni odnosi, socijalni status, vojne i upravne dužnosti, vršitelji radnje, nositelji osobina i pogrdnice. Klasifikacija leksema iz etnozapisa na retkovačkom govoru omogućila nam je rekonstrukciju identiteta Retkovaca kao tradicionalne zajednice s regionalnim/pokrajinskim identitetom što ga ekspliciraju etnonimi Slavonac i Šokac, lokalni šokački govor, tradicijska kultura, poljoprivredno gospodarstvo te zadružna organizacija života i rada. Uz većinsko autohtono stanovništvo, alohtono stanovništvo je manjina. Tuđinci su marginalne skupine trgovaca i najamnih, sezonskih radnika koji su u prolazu ili privremeno u selu te slučajni namjernici. Početkom 20. stoljeća Retkovce naseljavaju Nijemci i Mađari dok Židovi i Kranjci drže prodavaonice i gostionice. Svaka je etnička zajednica zatvorena. Zaključno smo utvrdili kako su Retkovci zahvaćeni procesom modernizacije i nacionalne homogenizacije te je došlo do transformacije koja je utjecala na urušavanje tradicionalnoga društva i tradicijske kulture te je lokalni govor u odumiranju, a brojni su leksemi prešli u pasivan leksik i zaborav.

Retkovci; slavonski dijalekt; antroponimi; apelativi; identitet; tradicijski život i kultura

nije evidentirano