hrvatski

Zašto je more mrtvo, a vrag svet u književnoj zbilji Petra Šegedina?

Mistični strah, pučko praznovjerje, otok kao ukleto i sablasno mjesto, pakao međuljudskih odnosa, svaki lik u vlasti svojega demona, prokleti horizont, crna perspektiva prostora, Mrtvo more, sveti vrag i tračak metafizičke nade bit će predmeti istraživanja na korpusu što ga čine Šegedinove novele Mrtvo more i Sveti vrag. U uvodnom dijelu obavit ćemo kratku lingvostilističku analizu naslovnih sintagmi, a potom interpretirati navedene novele s uporištem u psihoanalitičkoj, arhetipskoj i feminističkoj kritici i poststrukturalizmu te najposlije zaključno ponuditi odgovor na naslovno pitanje s osloncem na postavkama dekonstrukcije. Čitanje u egzistencijalističkom ključu i objašnjenje pitanja zašto je more mrtvo, a vrag svet, nije konačan odgovor, nego poticaj da se polivalentna književna riječ Petra Šegedina osvijetli suvremenim pogledima. Cilj je interpretacije ukazati kako je Petar Šegedin demontažom sustava binarnih opozicija doveo u pitanje osnovne binarne opozicije europskoga mišljenja isticanjem da između binarnih parova nema stroge podijeljenosti i precizne odredljivosti, nego se njihova značenja disperziraju i diseminiraju. Oprimjerio je to, uz ostalo, razinom lika, raspolučena na duh i tijelo, te nemoći da ostvari puninu života jer ne živi u skladu sa samim sobom ni s drugima ni u svijetu prirode ni u svijetu kulture, u čemu se ogleda radikalni negativizam.

Petar Šegedin; Mrtvo more; Sveti vrag; egzistencijalizam; psihoanalitička; arhetipska i feministička kritika; dekonstrukcija

nije evidentirano