hrvatski

Literarna Slavonija, zemlja ratara i bećara

Na reprezentativnom korpusu književnih tekstova triju slavonskih literarnih stoljeća promatrali smo tematiku zemlje te uočili supostojanje patrijarhalne, radine zemlje ratara i hedonističke, raspojasane zemlje bećara. U književnim tekstovima evidentirali smo prijelom predmodernoga i modernoga vremena te detektirali dva suprotstavljena književna kompleksa: arkadijski, idilični s idealističkim svjetonazorom te antiarkadijski, antiidealistički s racionalističkim svjetonazorom. Arkadijski je književni kompleks bio dijelom elitne književnosti 18. stoljeća, njegovao je arkadijsku književnu tradiciju i idealističko-pastoralni kompleks (Kanižlić, Katančić), hedonizam (Ivan Kozarac) i vitalizam (Ante Benešić, Vanja Radauš), zemlju je poistovjetio s arkadijom, a u 19. stoljeću poprimio romantičarske crte. Drugi, realistički s racionalnim, znanstveno-naturalističkim pogledom na život i svijet bio je dijelom pučke književnosti te je uvjetovao rasap idile (Relković), a zemlju smatrao kapitalom (Josip Kozarac). Uočili smo i treći antimodernistički književni kompleks koji je objavio zaborav bitka te kao protivnik racionalističkog svjetonazora najavio povratak bitku u kojemu će priroda i čovjek ostvariti jedinstvo i sklad kao u predmodernoj civilizaciji i kulturi (Josip Kosor). Antimodernizam se nada da će zaborav bitka u zemlji kaotičnoga modernog svijeta zamijeniti eshaton (antimodernistička metafora za budućnost) kada čovjek ponovno bude usklađen s prirodom u zemlji zemlje, sreće i blagostanja, a kao stanovnik arkadije postat će pastir bitka.

Slavonija; zemlja; arkadija; idealizam; racionalizam; antimodernizam

nije evidentirano