hrvatski

Muka svetoga Poliona u pisanoj kulturi i kulturi pamćenja

U članku se promatra tekst Passio sancti Pollionis et aliorum martyrum i put kojeg je prešao u pisanoj kulturi od zapisnika akta rimskoga sudskog procesa, rukom pisanog na pergameni 304., preko prijepisa pasije za liturgijske potrebe ranokršćanske zajednice u 2. polovici IV. stoljeća i uvrštavanja u rukopisne knjige i zbirke, nastale u skriptoriju kršćanskoga samostana, kakav je primjerice Jeronimov martirologij, do tiskarskim strojem otisnute pasije u knjigama i martirologijima kao što su Rimski martirologij (1586.), Acta primorum martyrum Theodorica Ruinarta (1689.) i dr., koje su proširile recepciju i postale dostupne nešto većem broju čitatelja, pa do digitalnog zapisa na tvrdom disku ili CD-u te pretraživanja digitaliziranih baza podataka brzih, pristupačnih, dostupnih u svako doba na svakom mjestu svim korisnicima interneta. Tekst Polionove pasije promatrali smo u pisanoj kulturi od pismoslovnog preko tiskoslovnog do elektroničkoga komuniciranja i u kulturi pamćenja od 304. do danas te utvrdili da je bez obzira na medij u kojemu je bio zapisan, narativni obrazac čuvar kulturnog i vjerskog identiteta koji je omogućio kontinuitet u prijenosu kulturnih i duhovnih vrednota ranokršćanske zajednice sve do današnjeg vremena zahvaljujući kulturnom pamćenju.

pasija; pismoslovna komunikacija; tiskoslovna komunikacija; elektronička komunikacija; komunikacijsko i kulturno pamćenje; pisana kultura; narativni obrazac

nije evidentirano