hrvatski

Strategije razvoja i aktualni rezultati studija imunološkog liječenja Alzheimerove bolesti

Iako je Alzheimerova bolest (AB) vodeći uzrok smrtnosti kod starijih dementnih osoba, još uvijek nema učinkovite terapije za izlječenje ili za značajnije utjecanje na tijek bolesti. (3-amiloid peptid (A(3) je glavna građevna jedinica kortikalnih senilnih plakova koji su ključni neuropatohistološki znak AB. Njegova topljiva, oligomerna forma također je toksična za neurone. Nasljedna AB povezana je s mutacijama gena za sintezu i za preradu amiloidnog prekursorog proteina (APP). Od vremena navedenih spoznaja nastoji se razviti anti-amiloidna terapija. Imunološka anti-amiloidna strategija temelji se na aktivnoj ili pasivnoj imunizaciji koje snižavaju razinu moždanog A(3 i otklanjaju kortikalne amiloidne plakove. Pretkliničke studije su pokazale da imunizacija dovodi do smanjenja amiloidnih plakova, povećanja A(3 u krvi, prevencije nastanka ili poboljšanja postojećeg kognitivnog deficita. Prva klinička studija istraživala je aktivnu munizaciju humanom ANI 792 vakcinom. Dpisana studija prekinuta je u fazi Ilb zbog )zbiljnih nuspojava. Meningoencefalitis javio se u >% tretiranih ispitanika. Smatralo se kako je nogući uzrok nuspojava snažna autoimuna eakcija posredovana T staničnom lozom. Kako bi e izbjegao potencijalni toksični imunološki >dgovor aktivne imunizacije započela su ; traživanja pasivne imunizacije humaniziranim rotutijelima. Od šest trenutno istraživanih lonoklonskih protutijela, tri su u fazi I Tantenerumab, GSK933776A, MABT5102A), :dno je u fazi II (PF- 04360365), a dva su u fazi III liničkih istraživanja (bapineuzumab, solane-imab). Bapineuzumab prvo je monoklonalno iti-A(3 protutijelo koje je ispitivano u fazi III kliničkih istraživanja. Najnoviji rezultati iz kolovoza o.g. nisu potvrdili sposobnost bapineuzu-maba da uspori progresiju bolesti kod nositelja genetskog rizičnog faktora ApoE4, dok se nastavljaju ispitivanja na ApoE4 negativnoj skupini ispitanika. Kliničku primjenu bapineuzumaba može ograničiti i opisana ozbiljna nuspojava vazogenog edema. U fazi II istraživanja solanezumaba, koji se vezuje za oligomere A(3, nije bilo značajnog pozitivnog učinka na poboljšanje rezultata ADAS- Cog ljestvica. Na tržištu su i poliklonski preparati intravenskih imunoglobulina (gammagard, octagam) koji su već pokazali djelotvornost kod različitih neuroloških poremećaja, a imaju afinitet vezivanja na A(3, te se ispituje njihova učinkovitost kod AB. Nedostatak intravenskih imunoglobulina je što im dostupnost ovisi o raspoloživoj količini donirane krvi. Detekcija biomarkera koji su prediktori rizika za razvoj AB, te pravodobna primjena anti-A(3 imunoterapije, prije razvoja masivne ireverzibilne neuritičke distrofije i gubitka neurona, vjerojatno bi omogućila njenu bolju učinkovitost.

beta amiloid peptid ; antiamiloidna terapija ; kliničke studije ; intravenski imunoglobulini ; detekcija biomarkera ; imunoterapija

nije evidentirano