hrvatski

Tehnike zaštite kralješnične moždine tijkom kirurgije aorte

Paraplegija i parapareza su dvije devastirajuće komplikacije koje se javljaju nakon operacije aneutizme aorte, a posljedica su ishemije kralješnične moždine. Glavni uzroci nastanka ishemijske ozljede kralješnične moždine su: 1) trajanje i stupanj ishemije, 2) neuspjeh ponovnog uspostavljanja krvotoka prema kralješničnoj moždini i 3) biokemijski posredovana reperfuzijska ozljeda. Brojne strategije su razvijene s ciljem smanjenja incidencije neurološkog deficita nakon kirurgije aorte. Razvoj kirurških tehnika išao je u smjeru smanjenja trajanja ishemije. Distalna aortna perfuzija koristi se radi redukcije stupnja ishemije, dok se hipotermijom i raznim farmakološkim tvarima nastoji povećati tolerancija kralješnične moždine na ishemiju. Perfuzija kralješnične moždine postiže se drenažom cerebrospinalne tekućine, kao i regulacijom srednjeg arterijskog tlaka. Intraoperativnim monitoriranjem evociranih potencijala utvrđuju se kritične segmentalne arterije koje se koriste za reimplantaciju radi prevencije ishemijske ozljede kralješnične moždine. Preoperativna identifikacija Adamkiewiczeve arterije također omogućava identifikaciju segmentalnih arterija koje se koriste za reimplantaciju, rezultirajući ponovnom uspostavom krvotoka prema kralješničnoj moždini. Razvojem endovaskularnih tehnika omogućena je redukcija postoperativnih ishemijskih komplikacija posebice u visoko rizičnih pacijanata koji nisu prikladni za primjenu otvorenih kirurških tehmika. Usprkos svim navedenim tehnikama rekonstruktivna kirurgija torakoabominalne aorte ostaje veliki izazov za kirurge, međutim sve bolje poznavanje patofiziologije ishemije kralješnične moždine pruža nadu za daljnju borbu protiv ishemijski komplikacija tijekom kirurgije aorte.

paraplegija; parapareza; aneurizma aorte; ishemija; kralješnična moždina

nije evidentirano