hrvatski

Uloga energetskog sektora u ekonomskom rastu Republike Hrvatke: Izazovi i perspektive

Energetski sektor Republike Hrvatske orijentiran je prema fosilnim izvorima, a struktura finalne potrošnje energije po sektorima otkriva sliku deindustrijalizirane zemlje u kojoj se čak polovica energije troši u kućanstvima i uslužnom sektoru, dok je udio industrije u finalnoj potrošnji energije samo 16, 8%. Nepovoljna je i visoka uvozna ovisnost, a domaća proizvodnja pokriva samo 48, 4% ukupne potrošnje energije u 2012. godini. Energetski sektor Hrvatske još od početka 1990-tih godina suočen je s reformama koje se provode s različitim uspjehom u svim zemljama članicama, a ciljevi energetske politike usklađeni su s ciljevima EU u području energetike i znatno prije nego što je Hrvatska postala punopravna članica EU. Hrvatska je provela sve potrebne zakonodavne promjene kako bi stvorila institucionalni i regulatorni okvir neophodan za provedbu reformi u energetskom sektoru, a to su restrukturiranje odnosno razdvajanje tržišnih od reguliranih djelatnosti te liberalizacija energetskog tržišta. Na deklarativnoj razini energetski sektor je prepoznat kao važan sektor koji ima potencijal za pokretanje novog investicijskog ciklusa, pa i dijelom novo zapošljavanje u sektoru obnovljivih izvora. No podaci pokazuju da energetski sektor još uvijek nema tako veliku ulogu: udio u BDP-u iznosi 4, 3%, a udio u zaposlenosti tek 2%. Iako izravni udio u BDP-u nije velik, važnost energetike proizlazi iz brojnih neizravnih učinaka na gospodarstvo: kroz cijenu energije koja predstavlja bitan trošak za sve poslovne subjekte, te kroz multiplikativne učinke jer je uz energetiku vezan veliki broj industrija. Ukupni učinci energetskog sektora na ekonomski rast hrvatskog gospodarstva ovisit će o mogućnosti hrvatske industrije da odgovori na porast korištenja obnovljivih izvora kroz proizvodnju opreme i prateće usluge. Dugoročno, obveza Hrvatske da do 2050. smanji emisije stakleničkih plinova za najmanje 50% u odnosu na baznu godinu imat će dalekosežne posljedice i dovesti do tehnoloških i strukturnih promjena u energetici koje bi mogle potaknuti novo poduzetništvo, a onda i ekonomski rast. U tom procesu izuzetno važna će biti uloga institucionalnog i regulatornog okruženja te transparentnog funkcioniranja relevantnih institucija, posebice HERA-e.

energetski sektor ; tržište energije ; reforme ; Republika Hrvatska ; Europska unija

Ovaj rad je dio projekta HRZZ-2203 i sufinanciran je potporom Sveučilišta br. 13.02.1.3.05.