hrvatski

Koncentracija malondialdehida, biomarkera oksidativnog stresa, u odabranim organima Vardarskog klena iz rijeka onečišćenih otpadnim vodama rudnika

Otpadne vode rudnika ubrajaju se, uz difuzno onečišćenje izazvano poljoprivrednim aktivnostima, u najopasnije izvore onečišćenja slatkovodnih ekosustava, a u Makedoniji još uvijek predstavljaju jedan od najozbiljnijih ekoloških problema. Uzrok toksičnosti otpadnih voda rudnika nalazi se u njihovoj izrazitoj kiselosti i visokim koncentracijama toksičnih metala, koje mogu značajno ugroziti zdravlje životinja koje žive u tako onečišćenim ekosustavima te tako utjecati i na smanjenje bioraznolikosti. U listopadu 2012. godine, provedeno je istraživanje kakvoće riječne vode triju rijeka rudarskog područja sjeveroistočne Makedonije: Bregalnice, Zletovske Reke i Krive Reke. U vodi rijeke Bregalnice utvrđeno je onečišćenje karakteristično za područja intenzivne poljoprivredne aktivnosti, a koje se odnosi na umjereno povišene koncentracije nekoliko metala/metaloida (As, Ba, Fe, Mo, Ti, U, V), nitrata i fosfata te izrazito fekalno onečišćenje vode. U Zletovskoj Reci, nizvodno od rudnika olova i cinka – Zletovo, nađene su iznimno visoke koncetracije velikog broja metala, posebno Cd, Cs, Mn, Tl i Zn, te sulfata i klorida, kao jasan pokazatelj utjecaja rudnika na kakvoću riječne vode. U Krivoj Reci, unatoč neposrednoj blizini rudnika olova i cinka – Toranica, nisu zabilježene povišene koncentracije metala u riječnoj vodi, već slično Bregalnici, izrazito fekalno onečišćenje i povišene koncentracije amonijevih i fosfatnih iona, vjerojatno kao posljedica utjecaja otpada okolnih vrtova i obradivih površina. Izloženost metalima i drugim zagađivalima u riječnoj vodi može izazvati niz bioloških promjena u vodnim organizmima, poput nastajanja reaktivnih oblika kisika, i pojave oksidativnog stresa. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio definirati razinu oksidativnog stresa u organima odabranog bioindikatorskog organizma, Vardarskog klena (Squalius vardarensis), koji obitava u trima gore navedenim rijekama, određivanjem koncentracije malondialdehida (MDA), karcinogenog i mutagenog produkta lipidne peroksidacije. Uzorkovanje klenova provedeno je istovremeno s uzorkovanjem riječne vode, u listopadu 2012. godine, a analize su provedene u škrgama i stražnjem dijelu probavila klenova, organima koji su u izravnom kontaktu sa zagađivalima putem vode, odnosno hrane. Koncentracija MDA određena je spektrofotometrijskom metodom u kojoj uslijed reakcije MDA s 2-tiobarbiturnom kiselinom pri niskom pH i visokoj temperaturi nastaje ružičasti, fluorescentni produkt, čija apsorbancija se očitava na 535 nm. U škrgama klenova, najviše koncentracije MDA izmjerene su u rijeci Bregalnici (39-147 nmol g-1), nešto niže u Krivoj Reci (36-84 nmol g-1) te najniže u Zletovskoj Reci (8-24 nmol g-1). Za usporedbu, vrijednosti MDA u škrgama uzgojenih pastrva, koje nisu bile izložene zagađivalima, iznosile su 27-31 nmol g-1. U stražnjem dijelu probavila, koncentracije MDA bile su znatno niže u odnosu na škrge, ukazujući na veću osjetljivost škrga na zagađivala uslijed njihovog stalnog i izravnog kontakta s vodom. Povišene vrijednosti iznad 35 nmol g-1, kakve su nađene u škrgama svih klenova iz Bregalnice i Krive Reke, izmjerene su samo u probavilu devet klenova iz rijeke Bregalnice (44-111 nmol g-1) te po jednog klena iz Zletovske (35 nmol g-1) i Krive Reke (54 nmol g- 1). Kako su klenovi, čiji su organi korišteni za analizu MDA, bili širokog raspona dužine (za analizu u škrgama: 16, 0-29, 4 cm ; za analizu u probavilu: 8, 7-29, 4 cm) te oba spola, analizirana je i povezanost ova dva biometrijska parametra s koncentracijama MDA. Uočen je blagi trend porasta koncentracija MDA kod većih jedinki u oba organa, ali razlike nisu bile statistički značajne (Kruskal-Wallis test ; p>0, 05) te su bile puno manje u odnosu na razlike uočene između različitih rijeka. Razlike između spolova bile su nešto izraženije. U škrgama, 10-50% više koncentracije MDA nađene su kod mužjaka, ali razlike nisu bile statistički značajne (p>0, 05). Nasuprot tome, u stražnjem dijelu probavila 50- 100% više koncentracije MDA nađene su kod ženki nego kod mužjaka u sve tri rijeke, a razlike su bile i statistički značajne. Unatoč tome, koncentracije MDA iznad 35 nmol g-1 u probavilima devet klenova iz rijeke Bregalnice izmjerene su u jedinkama oba spola i svih veličina te su vjerojatno u većoj mjeri odraz okolišnog utjecaja nego fiziologije riba. Povišene vrijednosti MDA u oba organa klenova iz rijeke Bregalnice te u škrgama klenova iz Krive Reke, ukazuju da je uočeni oksidativni stres kod klenova vjerojatno posljedica njihove izloženosti dokazanom poljoprivrednom onečišćenju tih rijeka, kao i njihove moguće izloženosti pesticidima u vodi. Pojava oksidativnog stresa uslijed izloženosti pesticidima već je ranije opisana za razne riblje vrste. Iako su metali poznati po svojoj sposobnosti izazivanja oksidativnog stresa u vodnih organizama, izloženost visokim koncentracijama metala, kakve su bile zabilježene u Zletovskoj Reci u listopadu 2012. godine te njihova povećana akumulacija u organima Vardarskog klena, nisu imale za posljedicu značajniju pojavu oksidativnog stresa niti u škrgama, niti u probavilu ovog bioindikatorskog organizma.

malondialdehid ; oksidativni stres ; Vardarski klen ; rijeke ; rudnici

nije evidentirano