Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 732861

Intertekstualnost i paremija ili što se sve događa onome tko rano rani


Matešić, Mihaela; Memišević, Anita
Intertekstualnost i paremija ili što se sve događa onome tko rano rani // Parémie národů slovanských VII: Parémie včera a dnes
Ostrava, Češka Republika, 2014. (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Intertekstualnost i paremija ili što se sve događa onome tko rano rani
(Intertextuality and proverbs, or everything that can happen to the early bird)

Autori
Matešić, Mihaela ; Memišević, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Skup
Parémie národů slovanských VII: Parémie včera a dnes

Mjesto i datum
Ostrava, Češka Republika, 17-18.09.2014.

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Poslovica; antiposlovica; stopljena poslovica; intertekstualnost; tekst; mikrotekst; formalna modifikacija
(Proverb; antiproverb; blends; intertextuality; text; microtext; formal modification; meaning)

Sažetak
Kao jedno od ključnih obilježja poslovica navodi se njihova formalna i sadržajna potpunost i zatvorenost. One i izvan nekoga teksta i u uklopljene u nj funkcioniraju kao formalna i sadržajna cjelina: poslovice se ne moraju sintaktički i morfološki prilagođavati tekstu u koji se uklapaju, a njihov se sadržaj u drugome tekstu iskorištava prvenstveno kroz postupak citiranja. Kako se pritom nedvojbeno radi o uspostavljanju relacija između dvaju tekstova (poslovice i teksta u kojem je ona upotrijebljena), uporaba je poslovica zanimljivo područje za proučavanje intertekstualnih veza. Analiza intertekstualnih veza između poslovica i teksta u koji se one uklapaju izvršena je na primjerima poslovica, antiposlovica i nagovještaja poslovica. Zaključuje se da se poslovice u tekstu prepoznaju kao poslovice ne samo po ustaljenim formalnim značajkama nego i po tipu veze koju s njima uspostavlja tekst u koji su unesene, a ta veza je intertekstualna. Na temelju analize u radu se pokazuje da ako izostane intertekstualno shvaćanje poslovice u tekstu, ona neće imati funkciju poslovice u tekstu. Intertekstualnost je inherentno svojstvo svih poslovica: one su nastale s namjerom da se uključuju u druge tekstove (u kojima funkcioniraju kao komentar, zaključak, pouka…). Postupak nepotpunog citiranja poslovice u tekstu također se oslanja na svojstvo intertekstualnosti poslovice, pri čemu se uočava kraćenje poslovice na onaj njezin dio koji se može smatrati jezgrenim (tj. prepoznatljivost poslovice osigurava se na temelju jezgre). Intertekstualne veze dodatno se usložnjuju pri uklapanju antiposlovica u tekst. Antiposlovica se promatra kao mikrotekst' u odnosu na poslovicu/mikrotekst. Značenje antiposlovica gradi se na poslovici/poslovicama (mikrotekst/mikrotekstovi) na koju/koje se antiposlovica intertekstualno odnosi. Tekst uspostavlja primarno intertekstualne veze s mikrotekstom (poslovicom) čak i kada je on formalno nepotpun ili formalno promijenjen i tek preko mikroteksta uspostavlja značenjsku vezu s mikrotekstom’.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
009-0000000-3384 - Hrvatski pravopisno-pravogovorni priručnik (Josip Silić, )
009-0092643-2642 - Tekstološki i pragmalingvistički opisi hrvatskoga jezika (Lada Badurina, )

Ustanove
Filozofski fakultet, Rijeka