hrvatski

Prilog istraživanju hrvatskoga jezika u bogoslužju prije II. vatikanskoga koncila: rukopisni latinični misni priručnik iz zbirke rukopisa Pomorskoga i povijesnoga muzeja Hrvatskoga primorja u Rijeci

U središtu je pozornosti ovoga rada rukopisni latinični misni priručnik na hrvatskome jeziku pohranjen u zbirci rukopisa Pomorskoga i povijesnoga muzeja Hrvatskog primorja Rijeka pod oznakom 287.Ia. Riječ je o knjižici formata osmine koja obasiže 25 rukom ispisanih stranica misnih molitava i pjesama za mise na nekoliko crkvenih blagdana tijekom godine. Pretpostavlja se da je s kraja 17. stoljeća, a podatak zapisan na jednoj stranici upućuje na to da je bila namijenjena potrebama bogoslužja u Rukavcu pokraj Matulja u zaleđu Opatije. Premda opsegom mala i nepotpuna, knjižica je kao izvorna građa važno vrelo za istraživanje problematike obrednoga jezika i pisma na sjevernojadranskome hrvatskom prostoru prije Drugoga vatikanskoga koncila, posebice u kontekstu nastanka i uporabe više tzv. šćavetanskih, rukopisnih latiničnih misala na hrvatskome jeziku na tome području u razdoblju od 17. do 19. stoljeća. U izlaganju se predstavlja sadržaj i struktura knjižice te razmatra pitanje njezine datacije i izvora, a ponajprije nas ona zanima kao izvor za filološka istraživanja. U središtu su stoga naše pozornosti jezične značajke teksta te značajke dopreporodne latinične grafije kojom je knjižica napisana. Iznose se rezultati provedene jezične analize te razmatra zastupljenost i odnos čakavskih, štokavskih i crkvenoslavenskih značajki u tekstu. S time se u vezi komentira pitanje književnojezične koncepcije, a posebno nas zanima i pitanje odnosa organske osnovice i književnojezične nadgrdnje.

hrvatski jezik; obredni jezik; bogoslužne knjige; jezične značajke; latinična grafija.

Rad je rezultat istraživanja na znanstvenom projektu Hrvatska pisana baština od 17. do 19. stoljeća (br. 13.04.1.2.03), voditeljice prof. dr. sc. Diane Stolac, koji financira Sveučilište u Rijeci.