Krležin politički i psihotičan bestijarij: primjer dramske menažerije (CROSBI ID 618170)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Marjanić, Suzana
hrvatski
Krležin politički i psihotičan bestijarij: primjer dramske menažerije
U okviru Krležine izrazite negativne antropologije (o čemu sam pisala u svojoj knjizi o Krležinim Davnim danima) nastojat ću iščitati Krležin politički i psihotičan bestijarij na primjeru njegovih drama, i to od prvoga fragmenta dramske Salome, kojim otvara svoje dnevničke zapise iz Prvoga svjetskoga rata (riječ je o dnevničko-memoarskoj knjizi Davni dani, naknadno objavljenoj 1956. godine) zaključno do filmskoga scenarija Put u raj (1970), kojim Krleža zaokružuje svoje dramsko stvaralaštvo. U tom vremenskom luku (Saloma, 1914. – Put u raj, 1970.) promatrat ćemo dakle Krležine dominantne zoometafore u okviru njegove negativne antropologije koje jednako tako služe kao metaforička potvrda određenja otuđenih, zamaskiranih egzistencija. Tako kao dominantna zoometafora u Salomi očituje se zoo-leksem pas ; naime za Salomu sve što se zbiva na ratom određenoj Zemlji određeno je psećom egzistencijom pokornoga ulagivanja Državi, svim oblicima moći na vlasti. Umjesto Wildeove secesionističke preciozne ornamentalnosti jezika, Krležina Saloma započinje Salominim agresivnim nihilizmom, konstativima stanja dosade i metaforikom kyon-stanja: "Ništa! Dosadni ste kao mokri psi!" (Davni dani, 26. veljače 1914.). U Putu u raj dominantna zoometafora navedenoga filmskoga scenarija – cvrčak dramskom binomu (ego i alter ego: Bernardo i Orlando) objavljuje se u pisoaru, za vrijeme njihova zajedničkoga mokrenja (sociem muškoga mokrenja), i to nakon narkotičkoga uživanja. Sjedinjujući dvije teme – temu meditacije o smrti iz novele Cvrčak pod vodopadom – ili kako Bernardo apostrofira da "mrtvih oko nas ima više nego nas živih" te su zapravo oni "kozmička masa", a živi samo njihovi sateliti – te temu vječnog ponavljanja istoga iz Finala (Finale. Pokušaj pedesetvjekovne sinteze iz knjige političkih eseja Deset krvavih godina, Zagreb, 1937.) Krleža ovim "antiratnim rekvijemom" dramski zaokružuje vlastito viđenje globalne distopije i antiutopije.
Miroslav Krleža; bestijarij; drame
nije evidentirano
engleski
Krleža’s Political and Psychotic Bestiary: An Example of Dramatic Menageries
U okviru Krležine izrazite negativne antropologije (o čemu sam pisala u svojoj knjizi o Krležinim Davnim danima) nastojat ću iščitati Krležin politički i psihotičan bestijarij na primjeru njegovih drama, i to od prvoga fragmenta dramske Salome, kojim otvara svoje dnevničke zapise iz Prvoga svjetskoga rata (riječ je o dnevničko-memoarskoj knjizi Davni dani, naknadno objavljenoj 1956. godine) zaključno do filmskoga scenarija Put u raj (1970), kojim Krleža zaokružuje svoje dramsko stvaralaštvo. U tom vremenskom luku (Saloma, 1914. – Put u raj, 1970.) promatrat ćemo dakle Krležine dominantne zoometafore u okviru njegove negativne antropologije koje jednako tako služe kao metaforička potvrda određenja otuđenih, zamaskiranih egzistencija. Tako kao dominantna zoometafora u Salomi očituje se zoo-leksem pas ; naime za Salomu sve što se zbiva na ratom određenoj Zemlji određeno je psećom egzistencijom pokornoga ulagivanja Državi, svim oblicima moći na vlasti. Umjesto Wildeove secesionističke preciozne ornamentalnosti jezika, Krležina Saloma započinje Salominim agresivnim nihilizmom, konstativima stanja dosade i metaforikom kyon-stanja: "Ništa! Dosadni ste kao mokri psi!" (Davni dani, 26. veljače 1914.). U Putu u raj dominantna zoometafora navedenoga filmskoga scenarija – cvrčak dramskom binomu (ego i alter ego: Bernardo i Orlando) objavljuje se u pisoaru, za vrijeme njihova zajedničkoga mokrenja (sociem muškoga mokrenja), i to nakon narkotičkoga uživanja. Sjedinjujući dvije teme – temu meditacije o smrti iz novele Cvrčak pod vodopadom – ili kako Bernardo apostrofira da "mrtvih oko nas ima više nego nas živih" te su zapravo oni "kozmička masa", a živi samo njihovi sateliti – te temu vječnog ponavljanja istoga iz Finala (Finale. Pokušaj pedesetvjekovne sinteze iz knjige političkih eseja Deset krvavih godina, Zagreb, 1937.) Krleža ovim "antiratnim rekvijemom" dramski zaokružuje vlastito viđenje globalne distopije i antiutopije.
Miroslav Krleža; bestiary; dramatic menageries
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
Podaci o prilogu
161-162.
2014.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
6. hrvatski slavistički kongres, knjiga sažetaka, Vukovar i Vinkovci, 10-13. rujna 2014. Vinkovci, Vukovar, Zagreb: wwww.ffzg.unizg.hr/6hsk, ur. Stipe Botica, Davor Nikolić, Josipa Tomašić, 2104
Stipe Botica, Davor Nikolić, Josipa Tomašić
Vinkovci : Vukovar : Zagreb: Hrvatsko filološko društvo
978-953-296-090-7
Podaci o skupu
6. hrvatski slavistički kongres
predavanje
10.09.2014-13.09.2014
Vinkovci, Hrvatska; Vukovar, Hrvatska