hrvatski

Depresivnost kod oboljelih od demencije

Depresivni simptomi se pojavljuju kod 50% osoba oboljelih od demencije. Oštećenje mozga bez obzira na etiologiju demencije predstavlja čimbenik rizika za razvoj depresije. U oboljelih od Alzheimerove bolesti depresija je povezana sa degeneracijom neurona te povećanom gustoćom amiloidnih plakova i neurofibrilarnih snopića posebno u području jezgara moždanog debla (locus ceruleus, raphe nuclei). Diferencijalna dijagnoza između demencije, depresije i demencije sa depresijom je teška radi preklapanja simptoma kod navedenih entiteta poput apatije, agitacije, socijalne izolacije, oštećenja kognitivnih sposobnosti, gubitka tjelesne težine, nesanice. Depresija sa reverzibilnim kognitivnim oštećenjima, takozvana pseudodemencija, u većini slučajeva se ipak razvija postupno u demenciju. Još je Emil Kraepelin ukazao na povezanost između depresije i kasnijeg razvoja demencije. Standardno liječenje depresivnosti kod oboljelih od demencije uključuje psihoterapiju, socioterapiju, radnu terapiju i farmakoterapiju antidepresivima. Prvi izbor u liječenju predstavljaju inhibitori ponovne pohrane serotonina radi jednostavnog doziranja, sigurnosti i efikasnosti.

depresija; demencija

Indexed / Abstracted in: Neuroscience Citation Index ; EMBASE / Excerpta Medica