hrvatski

Dodiri i promišljanja prirodne filozofije, alkemije i kemije u Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine

Kao što je poznato, u doba kasnog srednjeg vijeka i renesanse spoznaje o zakonitostima prirodnih znanosti inkorporirane su u prirodnu filozofiju. ona je bila jedna od triju predmeta (moralna filozofija i metafizika su bili ostali) na kojima se, nakon sedam slobodnih umijeća, diplomiralo na srednjovjekovnim sveučilištima. Sintagma ‘prirodna filozofija’ sve se češće koristi i u modernoj znanosti u smislu traganja za zakonitošću u prirodi, živoj ili neživoj, bez usmjeravanja prema posebnim istraživanjima o tome kako djeluje ovaj ili onaj zakon. Pokazat će se da je za pisanje članaka u Prilozima o hrvatskim alkemičarima bilo nužno, pored poznavanja povijesti znanosti, i poznavanje filozofije te religijskih tradicija. Filozofski temelj argumenata contra artem i pro arte istarskog liječnika i alkemičara Petra Bona (14. stoljeće) bila je svojevrsna sinergija platonizma i aristotelizma: platonizma u smislu istinske težnje prirode ka savršenstvu, a aristotelizma u smislu definicije o građi metala i preobrazbi njihovih svojstava. No, Bono je pored znanstvene i filozofske uveo i religijsku komponentu u smislu kršćanskog misterija. Znanost je ono što znamo, filozofija ono nepoznato što spoznajemo, a religija ono nespoznatljivo. Slična je gledišta zastupao i njegov sunarodnjak Daniel Istranin (početak 15. stoljeća), s tom razlikom što je on u svojoj Poemi o kamenu mudraca izložio i postupak za pripravu kamena i životnog eliksira. Nešto kasnije, Giulio Camillo Delminio (početak 16. stoljeća) napisao je svoj rukopis o transmutaciji u obzoru novoplatonizma, a alkemičare je nazvao imenima »filozofi koji se bave prirodnom transmutacijom« ili »pretvoritelji prirodnih stvari«. Polazio je od pratvari svih stvari svijeta, koja se razlikovala od one Aristotelove. Transmutacija je božanska, govorna i prirodna (alkemijska), i to tako da se ne izostavlja utjelovljenje Isusa Krista u spoznaji pratvari. U jednom članku Priloga istaknuta su i gledišta varaždinskog fizika ivana Leopolda Payera (kraj 17. stoljeća), sljedbenika Paracelsusa i van Helmonta, filozofa i liječnika u jednoj osobi. Ta se gledišta odnose na odbacivanje triju počela: vatre, zraka i zemlje te se kao jedino počelo uzima voda u kojoj boravi sjemenje svih stvari svijeta. Ta slika svijeta podrazumijeva i posebnu vrstu spoznaje u smislu »čitanja znakova« prirode. Na kraju, u članku napisanom za Priloge i objavljenom u povodu 450. obljetnice rođenja hrvatskog renesansnog mislioca Frane Petrića istaknuta je važnost Petrićeve odredbe ljepila (gluten) koji djeluje između čestica tvari. Tom svojom tezom o strukturi tvari Petrić je, u obzoru renesansnog novopla- tonizma, prvi put u povijesti dao naznaku o postojanju kemijske veze, koja je dokazana i oblikovana tek početkom 20. stoljeća

prirodna filozofija; alkemija; Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine

nije evidentirano