hrvatski

Prirodoslovna gledišta Ignjata Martinovića

Ignjat Martinović je poznat u hrvatskoj povijesti po tome što je bio franjevac, slobodni zidar i pripadnik jakobinske zavjere. Pogubljen je već u 40. godini života (1795.). Prije nego što je pristupio jakobincima, Martinović je bio poznati znanstvenik i sveučilišni profesor te član više uglednih europskih akademija znanosti. Objavio je zapažene izume, knjige i znanstvene radove iz matematike, fizike i kemije. Izloženi su Martinovićevi pogledi s područja matematike i fizike, a potom su istraženi i protumačeni Martinovićevi radovi s područja kemije, koji su do sada najmanje poznati. Tako je protumačena glavnina sadržaja njegova udžbenika Praelectiones Physica experimentalis, Tomus primus (Lavov, 1787.), koji se odnosi na kemiju. Pored toga, pronađeno je devet Martinovićevih rasprava iz kemije, koje su u razdoblju od 1789. do 1792. objavljene u uglednim časopisima Chemischen Annalen i Beiträge zu den Chemischen Annalen Lorenza von Crella. U to doba u kemiju se uvode nova Lavoisierova antiflogistonska gledišta. Istražena su i protumačena tri znanstvena rada od njih devet. Martinović je, pod utjecajem Priestlya, ostao odan flogistonskoj teoriji. Bio je veoma dobar eksperimentator. Premda je on rezultate pokusa tumačio flogistonskom teorijom, pokazano je da je uveo novost u metodološki pristup kemiji. On je koristio mjerenje i matematičku metodu u tumačenju rezultata svojih pokusa. Stoga je Martinović bio prvi prirodoslovac koji je otvorio put i načinio prvi korak ka egzaktnosti u kemiji.

kemija; flogistonska teorija; antiflogistonska teorija; metali; plinovi; zlato; praskavo zlato; toplina; vatra; svjetlost; matematička formula

nije evidentirano