hrvatski

Elektroencefalografija (EEG) u razvojnoj dobi: Encefalopatije i elektroencefalografija

Encefalopatije predstavljaju etiološki vrlo heterogenu skupinu koju karakteriziraju razliĉiti stupnjevi poremećaja svijesti, a koji su kliniĉki udruţeni najĉešće s epileptiĉkim napadajima zatim neuropsihijatrijskim, mentalnim i kognitivnim poremećajima (pamćenje, kocnentracija paţnja), odnosno poremećajima kretanja, zahvaćanjem kranijalnih i perifernih ţivca. Encefalopatije mogu biti nasljedne, steĉene, akutne, kroniĉne, neprogresivne i progresivne. Etiologija encefalopatije obuhvaća hipoksiju, infekcije, postinfekcijske, epileptiĉke, paraneoplastiĉne uzroke, metaboliĉke te toksiĉne encefalopatije. Encefalopatiju, osim kliniĉkih obiljeţja, karakteriziraju elektrofiziološka, odnosno elektrografska (EEG) obiljeţja. Neurološke i EEG abnormalnosti ukazuju na promjene neuralne strukture sadrţaja receptora i osjetljivosti na neuronalnu smrt. Osnovna karakteristika encefalopatija predstavlja usporenje osnovne cerebralne aktivnosti odnosno pojava spore aktivnosti (difuzna ili fokalna) i gubitak maturacijskih obiljeţja koji su kompatibilni s dobi bolesnika. EEG i tipovi napada su dobno ovisni i u korelaciji su s genetskim faktorima i utjecajem iz okoline. Faze spavanja mogu aktivirati difuzne epileptoformne abnormalnosti u nezrelom mozgu – tako da se EEG abnormalnost pojavljuje samo u spavanju ili mogu potencirati promjene u EEG-u bolesnika s encefalopatijom (Covanis 2013).

encefalopatije; eleltroencefalografija

nije evidentirano