hrvatski

Sigurnost krvi i krvnih pripravaka: laboratorijska dijagnostika zaraznih bolesti koje se prenose krvlju

Sigurnost krvi i krvnih pripravaka omogućava niz postupaka tijekom cijelog procesa proizvidnje pripravaka za transfuzijsko liječenje. Jednu od ključnih točaka zauzima testiranje dobrovoljnih davatelja krvi na krvlju prenosive zarazne bolesti. Infekcije primatelja krvi uzročnicima zaraznih bolesti pripadaju među najteže nuspojave i štetne događaje transfuzijskog liječenja. Darovana krv svakog davatelja se testira na biljege ili uzročnike infektivnih bolesti sukladno važećim zakonskim aktima, te unatoč brojnosti potencijalnih patogena prenosivih krvlju, testiranje obuhvaća detekciju onih koji imaju epidemiološki značaj, a izbor testiranja ovisi o karakteristikama populacije, poznavanja i postojanja opasnosti vezane uz pojedinog uzročnika, medicinske opravdanosti, ekonomskih mogućnosti kao i tehnološke i logističke provedivosti. U skladu s važećim zakonskim aktima Republike Hrvatske ovlaštene zdravstvene ustanove moraju testirati svaku dozu prikupljene krvi i krvnog pripravaka na krvlju prenosive bolesti HIV1/2, hepatitis B, hepatitis C i sifilis. Danas u svim transfuzijskim centrima u Republici Hrvatskoj, primjena novih usavršenih metoda testiranja koje uključuju i serološko testiranje i molekularne metode dokazivanja nukleinske kiseline patogena – NAT (eng. Nucleic acid amplification test) svakog uzorka krvi, iako u potpunosti ne eliminira rizik prijenosa krvlju prenosivih bolesti, osigurava iznimno visoku razinu sigurnosti primjenjivanih krvnih pripravaka. Primjena seroloških i molekularnih testova visoke osjetljivosti, kao i specifičnosti, podijeljenih u probirne („screening“) i potvrdne („confiramtory“) testove rezultirao je izuzetno niskim rezidualnim rizikom zaraze HIV, HBV i HCV, čak nižim nego što je učestalost teških nuspojava kod brojnih drugih medicinskih postupaka. Testiranje krvnih pripravka na krvlju prenosive zarazne bolesti predstavlja jednu od važnih karika u sustavu nadzora nad ukupnom sigurnošću krvi i krvnih pripravaka, kako je i definirano u RH Zakonom o krvi i krvnim pripravcima (NN 79/06, 124/11, ), koji čini „niz organiziranih postupaka nadzora kojima je cilj sprječavanje štetnih ili neočekivanih događaja ili reakcija davatelja, odnosno primatelja krvi ili njihovo svođenje na najmanju moguću mjeru“.

krvlju prenosive infekcije; dobrovoljni davatelji krvi

nije evidentirano