hrvatski

Značenje alarmina (HMGB1 i S100A12) i njihova receptora RAGE u juvenilnom idiopatskom artritisu

Uvod: Godinama se smatralo da je poremećaj stečene imunosti ključan u imunopatogenezi juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA). Međutim, rezultati novijih studija naglašavaju važnost prirođene imunosti, a posebice ulogu alarmina, skupine multifunkcionalnih proteina koji se otpuštaju u međustanični prostor tijekom ozljede tkiva ili upale i koji mobiliziraju i aktiviraju stanice prirođene imunosti. Cilj ovog rada bio je utvrditi genski izražaj i serumsku razinu alarmina HMGB1, S100A12 i njihova receptora RAGE u mononuklearnim stanicama periferne krvi djece s JIA ovisno o tipu JIA i usporediti je s razinom istih molekula u kontrolnoj skupini te analizirati značenje alarmina kao mogućih pokazatelja aktivnosti te bolesti. Bolesnici i metode: U istraživanje je bilo uključeno ukupno 130 djece (85 djevojčica i 45 dječaka) prosječne dobi 12, 5 godina. Ispitnu skupinu činilo je 102 djece (55 djevojčica i 47 dječaka prosječne dobi 13 godina) u inicijalnoj fazi JIA prije medikamentoznog liječenja koji su bili podijeljeni u 3 skupine prema najčešćim tipovima JIA. Sistemski tip JIA imalo je 28-ero djece (28/102, 27, 45%), oligoartikularni tip imalo je 39-ero djece (39/102, 38, 24%), a poliartikularni tip JIA imalo je 35-ero djece (35/102, 34, 31%). Kontrolnu skupinu činilo je 28 djece bez znakova upale prosječne dobi 9 godina (8 dječaka i 20 djevojčica). U svih ispitanika uzeta je venska krv pri postavljanju dijagnoze i analizirana serumska razina alarmina HMGB1 i S100A12 te njihova receptora RAGE imunoenzimskim testom (ELISA), dok je izražaj gena određen u mononuklearnim stanicama periferne krvi metodom kvantitativnog RT-PCR-a. Za obradu podataka korišten je programski paket STATA/IC ver. 11.02. Rezultati: U sistemskom tipu JIA utvrđene su značajno više serumske razine proteina HMGB1 prema oligoartikularnom (p<0.001 ili 0.000) i poliartikularnom (p<0.002) tipu JIA te prema kontrolnoj skupini (p<0.032). Istovremeno, serumska razina kao i genski izražaj topivog sRAGE u sistemskom tipu JIA bili su značajno niži prema kontrolnoj skupini (p<0.036). Nadalje, u preostala 2 tipa JIA serumska razina topivog sRAGE bila je niža prema kontrolnoj skupini, ali je razlika bila značajna samo za poliartikularni tip (p<0.050). Također je i genski izražaj za sRAGE u poliartikularnom tipu JIA bio statistički značajno niži (p<0.024) prema kontroli, dok u oligoartikularnom tipu iako je izmjeren niži genski izražaj u bolesne djece prema kontroli razlika nije bila statistički značajna. Nismo dokazali značajnu razliku serumske razine HMGB1 između bolesnika s oligoartikularnim i poliartikularnim tipom JIA i kontrolne skupine. Utvrđena je pozitivna i statistički značajna povezanost u svih bolesnika s JIA, neovisno o tipu bolesti, između genskog izražaja te serumske razine HMGB1 i klasičnih laboratorijskih pokazatelja akutne bolesti tj. ubrzane sedimentacije eritrocita, povišene razine C-reaktivnog proteina, povišene razinom α2-globulina. Također je utvrđena statistički značajna, ali negativna podudarnost u svih bolesnika s JIA, neovisno o tipu bolesti, između serumske razine topljivog sRAGE i ubrzane sedimentacije eritrocita, povišene razine C-reaktivnog proteina te povišene razina α2-globulina. Nadalje, razina proteina S100A12 u serumu djece s poliartikularnim JIA bila je viša nego u kontrolnoj skupini ispitanika, također je i genski izražaj istog alarmina na polimorfonuklearima bio viši u poliartikularnom tipu JIA usporedno prema kontrolnoj skupini. S druge strane, u sistemskom tipu JIA utvrđen je značajno viši genski izražaj za S100A12 prema kontrolnoj skupini uz podjednaku serumsku razinu S100A12 proteina. Zaključci: Rezultati ovog rada ukazuju na neravnotežu alarminskog sustava u djece s JIA napose sistemskog tipa na što ukazuje značajno viša razina serumskog HMGB1 te niža razina topivog sRAGE u sistemskom tipu JIA prema ostalim tipovima bolesti i prema kontrolnoj skupini. Rad prikazuje različite serumske razine proteina i genske ekspresije alarmina HMGB1 i S100A12 te njihova receptora RAGE u bolesnika s pojedinim tipovima JIA što može pridonijeti boljem razumijevanju imunopatogeneze bolesti, a time i boljem terapijskom pristupu. Nadalje, dokazivanje povezanosti između alarmina i klasičnih reaktanata akutne faze bolesti upućuje na to da bi mjerenje razine alarmina u bolesnika s JIA mogla biti biti korisna smjernica za određivanje aktivnosti bolesti

HMGB1; S100; sRAGE; JIA

nije evidentirano