hrvatski

Iskustvo bolesnika oboljelih od šećerne bolesti tip 2 i infarkta miokarda u kontekstu svakodnevnog rada obiteljskog liječnika

Cilj: Povećanje razumijevanja procesa prilagodbe bolesnika na kroničnu bolest, temeljem istraživanja i opisivanja iskustva bolesnika oboljelih od ŠBT2 ili IM u procesu suočavanja, upoznavanja, prihvaćanja i življenja s ovim kroničnim bolestima, u kontekstu svakodnevnog rada obiteljskog liječnika. Metode: Ovo kombinirano kvalitativno i kvantitativno istraživanje (engl. mixed-method research) konceptualizirano je i dizajnirano kao primarno kvalitativno, proceduralne sheme: QUAL+quant, te su i kvalitativni i kvantitativni podaci prikupljeni paralelno u isto vrijeme, sa manjim naglaskom na kvantitativnom dijelu, s ciljem utvrđivanja, konvergiraju li rezultati oba istraživanja u smjeru jednog, zajedničkog razumjevanja istraživanog fenomena. Bolesnici su odabrani metodom namjernog uzorkovanja baziranoj na teoriji (engl. theoretical sampling) koje podrazumijeva tri tipa namjernog uzorkovanja: početno otvoreno, potom aksijalno i završno selektivno, u kojima se fokus uzorkovanja mijenjao prema tipu kodiranja. Uzorkovanje je provedeno paralelno s analizom podataka, do zasićenja kategorija. Istraživanjem je obuhvaćeno 64 bolesnika od kojih 32 bolesnika s registriranom šećernom bolešću tipa 2 (MKB X revizija - E11), i 32 bolesnika s registriranim infarktom miokarda (MKB X revizija - I 21, I22, I23, I24.1 i I25.2). Uzorak ispitanika prikupljen je preko 16 liječnika odabranih slučajnim odabirom iz osnovnog skupa od ukupno 424 liječnika zaposlenih u djelatnosti opće/obiteljske medicine Grada Zagreba, u sva tri Doma zdravlja Grada Zagreba (DZ Zagreb Centar, DZ Zagreb Istok i DZ Zagreb Zapad) (103). U kvalitativnom dijelu istraživanja, metodom problemskog usmjerenog (dubinskog) polustrukturiranog intervjua, prikupljeni su podaci od 64 bolesnika (32 koji boluju od šećerne bolesti tip 2 (ŠBT2) i 32 bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda (IM). Paraleleno s intervjuiranjem, provođena je analiza intervjua vodeći se principima „utemeljene“ teorije (engl. „grounded theory“). U kvantitativnom dijelu istraživanja, kod tih istih bolesnika, standardiziranim upitnicima prikupljeni su podaci o doživljaju bolesti, zdravstvenom lokusu kontrole, zadovoljstvu životom i socijalnoj podršci. U obradi podataka korišteni su: kompjuterski softver Atlas.ti (kvalitativna analiza podataka) i statistički program Statistica, ver. 7.1 (obrada kvantitativnih podataka). Rezultati: Kvalitativnom analizom podataka na principima utemeljene teorije, koji su prikupljeni intervjuiranjem bolesnika oboljelih od ŠBT2 ili IM problemskim, polustrukturiranim dubinskim intervjuom, proizašle su četiri teme vezane uz iskustva bolesnika: 1) bolesnikovo iskustvo prilikom saznanja dijagnoze ili spoznaje da ima ŠBT2 ili IM ; 2) bolesnikovo iskustvo s prihvaćanjem ŠBT2 ili IM ; 3) bolesnikovo iskustvo sa životnim promjenama uslijed ŠBT2 ili IM ; i 4) bolesnikovo iskustvo s čimbenicima koji su utjecali na proces prihvaćanja i tijek življenja sa ŠBT2 ili IM. Utjecaj liječnika pokazao se važnim faktorom olakšanja bolesnikova nošenja s bolešću u svakoj od ovih tema: adekvatnom komunikacijom liječnika (korištenje za bolesnike razumljiva jezika, svjesnost verbalne i neverbalne komunikacije), odnosom liječnika prema bolesniku (uzajamno poštovanje i povjerenje, briga za bolesnika i emocionalna podrška), odnos liječnika prema bolesti (stavom liječnika koji naglašava ozbiljnost bolesti) te pružanje dozirane, strukturirane informacije i edukacije na kontinuiranoj bazi u vremenu po postavljanju dijagnoze, uključujući čest kontakt i postupno proširenje dotadašnjeg fonda bolesnikova znanja o bolesti i liječenju. Kvantitativni rezultati upućuju da je zadovoljstvo života za obje skupine bolesnika (na Thurstonovoj skali od 1-10) prosječno unutar «normale» subjektivne kvalitete života [(bolesnici od IM 6, 3±3, 0 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 6, 5±2, 4 (M±SD)]. Socijalna podrška za obje skupine bolesnika (na Thurstonovoj skali od 1-10) bila je visoka [1. pitanje: (bolesnici od IM 9, 6±1, 4 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 9, 0±2, 6 (M±SD)], [2. pitanje: (bolesnici od IM 9, 6±1, 4 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 9, 0±2, 6 (M±SD)]. Većina bolesnika iz našeg istraživanja imala je izražen unutarnji lokus kontrole zdravlja: (skala I: bolesnici od IM 28, 2±2, 7 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 28, 9±2, 9 (M±SD). Potom je podjednako bilo izraženo vjerovanje u utjecaj okolnosti i važnih drugih (bolesnici od IM: Eo skala 21, 6±3, 5 (M±SD), te Evd skala 19, 5±2, 6 (M±SD) ; bolesnici od ŠBT2 ; Evd skala 20, 0±4, 6 (M±SD), te Eo skala 20, 0±3, 6 (M±SD). Najmanje je bilo izraženo vjerovanje u utjecaj slučaja, sudbine ili loše sreće (skala Es: bolesnici od IM 14, 2±3, 4 (M±SD) ; bolesnici oboljeli od ŠBT2 14, 1±4, 0 (M±SD). Nije utvrđena statistički značajna razlika između dviju skupina bolesnika u zdravstvenom lokusu kontrole. Procjena doživljaja bolesti, određivanjem prosječnih vrijednosti odgovora bolesnika na linearnoj skali Thurstonova tipa od 0-10, pokazala je visoki skor za skale: trajanje bolesti [bolesnici od IM: 9, 4±1, 5 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 8, 2±3, 4 (M±SD)] ; kontrola bolesti terapijom [bolesnici od IM: 8, 6±1, 4 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 8, 1±1, 9 (M±SD)] i razumijevanje bolesti [bolesnici od IM: 7, 5±3, 0 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 7, 5±2, 6 (M±SD)] ; a umjereno visokim skale: osobna kontrola nad bolešću [bolesnici od IM 6, 6±2, 6 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 6, 9±2, 6 (M±SD) ] ; utjecaj na život [bolesnici od IM 6, 0±2, 8 (M±SD) ], te u bolesnika od IM: zabrinutost za bolest 4, 4±3, 5 (M±SD), emotivna pogođenost bolešću 5, 0±3, 1 (M±SD), te jakost simptoma 5, 1±3, 1 (M±SD). Bolesnici od ŠBT2 procijenili su niskim skale: utjecaj na život 3, 7±2, 9 (M±SD), zabrinutost za bolest 3, 2±3, 2 (M±SD), emotivna pogođenost bolešću 3, 1±3, 5 (M±SD), te identitet bolesti 2, 7±2, 8 (M±SD). Utvrđena je statistički značajna razlika na skalama utjecaj na život (p=0, 004), jakost simptoma (p=0, 006) i emotivna pogođenost bolešću (p=0, 025) u smjeru doživljaja većeg utjecaja bolesti na život, veće jakosti simptoma i veće emotivne pogođenosti bolešću u bolesnika oboljelih od IM. Zaključak: Bolesnici od IM su u procesu suočavanja, upoznavanja, prihvaćanja i življenja s kroničnom bolešću bili suočeni s većom potrebom za promjenama u dotadašnjem životu, jače pogođeni bolešću, te su se brže prilagođavali na bolest od bolesnika od ŠBT2. Iako su obje bolesti imale kompleksno psihološko značenje i za bolesnike predstavljale psihološki teret tijekom procesa suočavanja, upoznavanja, prihvaćanja i življenja, IM doživljen je kao poštenija „fer bolest“ jer je odmah pokazao svoje simptome, dok je ŠBT2 doživljena kao više „nefer, podmukla bolest“, koja u početku “nema simptoma, a onda te zaskoči s komplikacijama“. Rezultati ovog kombiniranog kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja još jednom potvrđuju važnost nalaza literature da osobni, psihološki (emotivni i kognitivni), socijalni i kontekstualni elementi bolesnika igraju važnu ulogu u njegovu zdravstvenom ponašanju, te podržavajući principe bolesniku usmjerene skrbi, potiču zdravstvene profesionalce na istraživanje bolesnikove predodžbe (doživljaja) bolesti kao početne točke za daljnje intervencije ostvarenja preporučenog zdravstvenog ponašanja i optimizacije ishoda liječenja kroničnih bolesnika.

iskustvo bolesnika; kombinirano kvalitativno i kvantitativno istraživanje; šećerna bolest tip 2; infarkt miokarda

nije evidentirano